Benchmarking softvera obično se odnosi na proces kojim se razvojni ciklus proizvođača softvera uspoređuje s drugim poduzećima kako bi se utvrdila učinkovitost tvrtke. To se često radi kako bi se utvrdilo gdje se mogu poboljšati razvojni proces i kako bi se osiguralo da tvrtka radi na vrhunskoj učinkovitosti. Te su usporedbe obično kvantitativne prirode, jer se bave brojčanim vrijednostima i brojkama kako bi se procijenilo koliko brzo i učinkovito tvrtka radi. Ovu vrstu benchmarkinga softvera ne treba miješati s benchmarkingom računalnog hardvera, kojim se ocjenjuje učinkovitost različitih uređaja i računala.
Primarna svrha benchmarkinga softvera je odrediti koliko dobro jedan programer softvera radi u usporedbi s drugim. U početku je potrebno prikupiti informacije o developeru i razmotriti ih na mjerljiv način. Može se uzeti u obzir duljina vremena potrebnog toj tvrtki da izradi svoj najnoviji program, vrijeme potrebno za ispravljanje grešaka i izdavanje zakrpa te broj programera uključenih u te procese. Nakon što se ti podaci prikupe, mogu se koristiti u usporedbi softvera s drugim tvrtkama koristeći usporedive metrike.
Tvrtke trećih strana često su uključene u benchmarking softvera, prikupljanjem informacija o brojnim programerima, koje te tvrtke često daju radi usporedbe. Tvrtka za usporedbu može imati podatke od nekoliko desetaka ili čak stotinu programera softvera s detaljima mjerljivih vrijednosti vremena utrošenog u razvoj, troškova za ovaj proces i postignuća na temelju broja programera. Ova organizacija zatim vrši usporedbe između ovih različitih programera i koristi se za utvrđivanje niza vrijednosti za svakog od njih. Nakon što je ovaj proces dovršen, svaka tvrtka može biti obaviještena o tome koliko je dobro funkcionirala u ovom većem skupu i može koristiti ove podatke o usporedbi softvera kako bi odredila poboljšanja koja bi trebala biti napravljena za budući razvoj.
Ova vrsta benchmarkinga softvera donekle je slična hardverskoj usporedbi, ali ih ne treba miješati. Hardverska mjerila često se određuju pokretanjem različitih računalnih postavki i dijelova hardvera kroz različite testove za generiranje podataka o tim uređajima. Ti se podaci zatim koriste za usporedbu različitih dijelova hardvera, kako bi se utvrdilo koji su procesori ili grafičke kartice teoretski superiorniji od ostalih unutar danog konteksta.
Postoji oblik benchmarkinga softvera koji se može izvesti na sličan način kao ovaj, iako se češće smatra dijelom testiranja podrške. Isti program može se pokrenuti na više računala s različitim uređajima i hardverskim postavkama, kako bi se vidjelo s kojim je sustavima kompatibilan. Ova vrsta benchmarkinga često se koristi za određivanje minimalnih zahtjeva za program i za osiguranje da što šira korisnička baza može pokrenuti softver.