Benzen je organski kemijski spoj koji se ponekad naziva benzol. Osobito je slatkog mirisa i bezbojna je zapaljiva tekućina. Benzen je glavno industrijsko otapalo i koristi se u procesu proizvodnje plastike, ulja, sintetičke gume i mnogih boja.
Znanstvenik Michael Faraday otkrio je benzen 1825. Odvojio ga je od naftnog plina i nazvao ga vodikov bikarbonat. Prirodno se proizvodi u šumskim požarima i vulkanima, a kancerogen je i glavna komponenta u dimu cigareta. Do Drugog svjetskog rata kemikalija se proizvodila kao nusproizvod proizvodnje ugljena, uglavnom u industriji čelika.
U 1950-ima, postojala je sve veća potražnja za benzenom, posebno iz industrije plastike. Zbog te potrebe proizvođači su ga počeli proizvoditi iz nafte. Većina današnje opskrbe dolazi iz petrokemijske industrije, a samo mala količina dobivena je iz ugljena.
Benzen je kemikalija s mnogo namjena. Zbog svog slatkog mirisa, u 19. stoljeću se koristio kao sredstvo za brijanje. Prije 1920-ih redovito se koristio kao industrijsko otapalo. To je bilo prije nego što su ljudi postali svjesni opasnosti njegove toksičnosti. Nekada se naširoko koristio kao dodatak benzinu, ali je i ova praksa napuštena zbog zdravstvenih problema.
Obično se benzol koristi kao dodatak drugim kemikalijama. Koristi se za izradu stirena, koji se koristi za izradu plastike i polimera, te u procesu proizvodnje najlona. Male količine se koriste u procesima proizvodnje lijekova, deterdženata, pesticida i eksploziva.
Izloženost benzenu može imati vrlo ozbiljne zdravstvene posljedice. Visoke razine izloženosti mogu uzrokovati poremećaje disanja, vrtoglavicu, pospanost, glavobolju i mučninu. Ako netko jede hranu ili pije tekućinu koja sadrži benzen, može doći do ubrzanog otkucaja srca, povraćanja i iritacije želuca. Vrlo visoke razine izloženosti mogu u konačnici dovesti do smrti.
Postoje testovi koji se mogu provesti kako bi se pokazalo je li osoba bila izložena kemikaliji. Benzen se može mjeriti dahom ili testom krvi. Oba ova testa moraju se izvesti ubrzo nakon izlaganja, jer kemikalija vrlo brzo nestaje iz tijela. U Sjedinjenim Državama, najveća dopuštena količina u vodi je 0.005 miligrama po litri.