Besmislen slog je niz slova koji iznosi jedan slog koji je lišen ikakvog značenja. Riječ “jedan”, iako je samo jedan slog, nije besmislica jer je riječ koja prenosi značenje. Slog “kuq”, s druge strane, barem u engleskom jeziku, je besmislen slog jer nije riječ i ne prenosi nikakvo značenje. Općenito, besmisleni slogovi su barem “kao riječi”, jer se mogu fonetski izgovoriti. Besmisleni slogovi se obično koriste u psihološkim eksperimentima u vezi s govorom, razumijevanjem i pamćenjem, posebno u području kognitivne psihologije.
Općenito, besmisleni slog je dizajniran tako da bude lišen bilo kakvog značenja, ali da se i dalje može izgovoriti. Općenito, takvi se slogovi sastoje od tri slova: suglasnika iza kojeg slijedi samoglasnik iza kojeg slijedi drugi suglasnik. Takve su kombinacije slova, u gotovo svim slučajevima, izgovorive, a mnoge takve kombinacije nemaju nikakvo značenje. Koriste se i slične konstrukcije, kao što je samoglas iza kojeg slijedi suglasnik iza kojeg slijedi samoglasnik — pa čak i neke konstrukcije s četiri ili više slova — također se koriste. Zanimljivo je da unatoč činjenici da je besmislen slog napravljen tako da nema eksplicitnog značenja unutar jezika, eksperimenti u kognitivnoj psihologiji su pokazali da ljudi povezuju značenje s mnogim takvim slogovima.
Razina značenja koju ljudi pridaju besmislenim slogovima kvantificirana je kroz “vrijednost asocijacije”. Različite vrste eksperimenata u kognitivnoj znanosti koriste se za mjerenje asocijacijske vrijednosti određenog sloga. U jednoj vrsti testa, od ispitanika se jednostavno traži da odgovori “da” ili “ne” na pitanje ima li besmisleni slog značenje ili ne. U drugom slučaju, ispitaniku se daje određeno vremensko razdoblje da napiše popis svih riječi koje povezuje s određenim besmislenim slogom. U oba slučaja, vrijednost povezanosti izračunava se na temelju prikupljenih rezultata velikog broja ispitanika.
Besmisleni slogovi se često proučavaju u vezi s ljudskim učenjem i pamćenjem. Učenje i pamćenje stranih imena, na primjer, povezano je s besmislenim slogovima, budući da se strana imena često sastoje od slogova s niskim vrijednostima asocijacija. Neki elementi dječjeg učenja mogu se proučavati i besmislenim slogovima. Na primjer, u “testu wug” od djeteta se traži da navede množinu besmislenog sloga “wug”. Njegov izgovor množine, koji bi mogao biti “two wug”, “two wugz”, “two wugses”, “two wug-ez” ili nešto sasvim drugo, pokazuje njegovo razumijevanje množinskih konstrukcija u engleskom jeziku.