Bespilotna letjelica, inače poznata kao UAV, vozilo s daljinskim upravljanjem ili sustav bespilotnog zrakoplova, je leteće vozilo koje putuje bez ljudskog pilota ili posade u zrakoplovu. UAV-ovi su za višekratnu upotrebu; ovo je jedna od glavnih točaka koja ih razlikuje od drugih bespilotnih zračnih objekata kao što su projektili. Ova razlika je važna jer se, poput projektila, bespilotne letjelice najčešće koriste u vojne svrhe, kao što su izviđanje i ciljani napad. Bespilotna letjelica može se koristiti u vojne ili nevojne svrhe, iako je vojna upotreba UAV-a daleko češća od nevojne uporabe. Nevojne namjene uključuju sigurnost, potragu i spašavanje te gašenje požara.
Bespilotna letjelica idealna je za vojnu upotrebu jer nema opasnosti od gubitka ljudskih života i jer nedostatak potrebe za ljudskim pilotom otvara mnoge do sada nemoguće mogućnosti projektiranja zrakoplova. Najčešća upotreba vojnih bespilotnih letjelica je daljinsko ispitivanje. Mala, skrivena bespilotna letjelica može biti opremljena raznim senzorima, što mu omogućuje prikupljanje velikog broja informacija o neprijateljskim položajima, čak i kasno u noć. UAV-ovi se također mogu koristiti za ciljane raketne udare. Ovo je osobito korisno za precizne udare u svrhe kao što je atentat i nema rizika od smrti ili zarobljavanja pilota.
Moderna bespilotna letjelica obično kombinira određenu razinu autonomije s izravnim daljinskim upravljanjem. Autonomija je vrlo važna, jer vozilo koje može završiti misiju i odgovoriti na neočekivane događaje uz minimalnu ljudsku intervenciju koristi manje radne snage i stoga je korisnije i vrijednije. Postoje mnogi važni aspekti ove automatizacije, u rasponu od planiranja putanje do akvizicije cilja. Bespilotna letjelica također mora biti sposobna kontrolirati osnovne aspekte leta, kao što su stabilizacija leta, brzina i odgovor na promjenjive zračne struje. Potpuna automatizacija uključivala bi sposobnost određivanja prioriteta zadataka, kooperativno funkcioniranje i neovisno djelovanje temeljeno na sintezi nekoliko različitih izvora informacija.
Nedostatak ljudskog pilota u bespilotnoj letjelici dodaje još jednu prednost: vrijeme leta. Bez pilota koji treba jesti, piti ili spavati, bespilotna letjelica teoretski može ostati u zraku onoliko dugo koliko joj traje zaliha goriva. To vremensko ograničenje koje zahtijeva gorivo postaje sve manje važno kako alternativni izvori energije, kao što je solarna energija, postaju sve održiviji. U teoriji, napredni UAV-ovi trebali bi moći ostati na nebu godinama po potrebi.