Besplatni poslovni model je ekonomska teorija koja sugerira da se novac može zaraditi davanjem proizvoda. Dugi niz godina ova se teorija striktno koristila kao promotivna tehnika, ali je evoluirala u ozbiljan poslovni model u digitalnom dobu. Tvrtke koje besplatno daju pristup i informacije, poput internetskih novina, stvaraju tok prihoda na druge načine. U mnogim slučajevima ovaj model uspijeva, ali postoje nesporazumi i problemi s razvojem poslovnog modela kada se proizvod poklanja.
Besplatni poslovni model ima korijene u marketinškim promocijama prošlih godina. U prošlosti je davanje besplatnog uzorka ili probne verzije, poput besplatne boce deterdženta poštom, bila metoda dovođenja proizvoda u ruke potrošača kako bi stekli popularnost. Proizvodi, međutim, nisu ostali besplatni jer se očekivalo da će potrošači na kraju kupiti artikl.
Ovaj besplatni poslovni model postao je više razvijen u digitalnom dobu, kada je ideja davanja usluge ili informacija u bescjenje postala izvediva. Sada se proizvodi i informacije mogu distribuirati uzalud, poput glazbe ili vijesti. Neke su tvrtke razvile plan poslovnog modela koji je besplatno davao svoje proizvode. Cilj je bio privući gledatelje i korisnike besplatnim sadržajem kako bi ih izložili oglašavanim proizvodima.
Primjer besplatnog poslovnog modela bile bi internetske novine. U prošlosti su potrošači kupovali novine u fizičkom obliku kako bi čitali vijesti. U digitalnom dobu, kada su online vijesti bile lako dostupne, novine su počele nuditi sadržaj besplatno. Kako bi subvencionirali izgubljeni novac od fizičke prodaje, online novine su objavile digitalne reklame poput onih u fizičkim papirima. Novine pod ovakvim poslovnim modelima zapravo su u bescjenje davale primarni proizvod i razvijale prihode iz drugih izvora.
Poklanjanje sadržaja uspjelo je za novine, televizijske emisije, neke glazbene i druge proizvode. Međutim, ova ideja ne funkcionira za sve industrije i mora se temeljito isplanirati prije implementacije. Naziv “besplatni poslovni model” pomalo je pogrešan, jer uvijek postoje troškovi, kao što je zapošljavanje kreatora sadržaja, upravljanje poslužiteljem, pa čak i očekivanje da kupci moraju posjedovati računalo. Iz tih razloga, ovaj poslovni model može predstavljati veliki rizik za tvrtku koja misli da poklanjanje proizvoda ne uključuje troškove.