Bezdimno gorivo je tvar koja se može spaliti bez ispuštanja vidljivih čestica u zraku. Pojam se obično odnosi samo na kruta goriva, budući da je manja vjerojatnost da će tekuća i plinovita goriva sadržavati spojeve koji mogu stvarati dim. Neka uobičajena kruta goriva koja se obično smatraju bezdimnim su antracitni ugljen, koks, drveni ugljen i tablete goriva heksamina. Iako bezdimno gorivo ne ispušta čestice u atmosferu kada se izgara, drugi zagađivači mogu se stvoriti kao nusprodukt izgaranja. Antracit ugljen se često naziva čistim jer ne ispušta dim kada se izgara, ali elektrane koje gori tim materijalom i dalje ispuštaju stakleničke plinove.
Razlog zbog kojeg bezdimno gorivo ne ispušta čestice u zraku prilikom izgaranja je njegov fizički sastav. Antracit ugljen, na primjer, razlikuje se od ostalih ugljena po tome što ima manje nečistoća i veći broj ugljika. Za razliku od drugih oblika ugljena, antracit zapravo može imati sadržaj ugljika do 98%. Također se može razlikovati od ostalih ugljena po tome što ne ispušta katransku paru kada se zagrijava ispod točke paljenja. Ovo bezdimno gorivo nekoć je bilo važan izvor topline za stambene domove i još uvijek se koristi za proizvodnju električne energije.
Za razliku od antracitnog ugljena, kojemu su hlapljive komponente uklonjene prirodnim putem, drveni ugljen se obično stvara pirolizom. Ovo je proces zagrijavanja životinjske ili biljne tvari u okruženju s niskim sadržajem kisika. Kroz pirolizu, veliki dio vlage i hlapljivih komponenti spoja može se ukloniti. Dobiveni briketi su krhki, mekani i donekle podsjećaju na ugljen nižeg kvaliteta. Budući da je većina hlapljivih tvari uklonjena, briketi od drvenog ugljena obično su bezdimno gorivo koje se može koristiti za kuhanje ili grijanje.
Druga vrsta bezdimnog goriva je koks, koji je zamijenio ugljen i drveni ugljen u mnogim industrijskim primjenama. Ovaj materijal također nastaje pirolizom, iako se umjesto drva koristi bitumenski ugljen. Kao i drveni ugljen, spojevi koji rezultiraju dimom uklanjaju se iz bitumenskog ugljena tijekom procesa pirolize. Dobiveni proizvod je vrlo bogat ugljikom i može se spaliti bez ispuštanja dima.
Unatoč činjenici da ne doprinose onečišćenju ispuštanjem čestica u zraku, bezdimna goriva i dalje mogu ispuštati štetne spojeve. Mnoga bezdimna goriva ispuštaju stakleničke plinove kada se izgaraju, a mogu se stvoriti i drugi oblici onečišćenja. Ugljični monoksid je jedan plin koji se obično oslobađa prilikom sagorijevanja drvenog ugljena, što može biti opasno ako se koristi za kuhanje ili grijanje u neprozračenom, zatvorenom prostoru.