Nepromišljeno dovođenje u opasnost je optužnica koja se može podnijeti protiv osoba koje se bave djelatnošću s opasnim posljedicama koje bi se mogle predvidjeti, ne obazirući se na opasnost. Ova optužba može biti kazneno djelo ili prekršaj, ovisno o specifičnostima situacije. Također se može kombinirati s drugim naknadama.
U situacijama koje se smatraju bezobzirnom ugrožavanjem, ljudi čine nešto za što znaju da je opasno, a ne razmišljaju o mogućim posljedicama onoga što čine. Namjerno se ponašaju bezobzirno ili nepromišljeno, dovodeći druge ljude u opasnost. Nije potrebna namjera ozljeđivanja ili ubijanja; dovoljno je da je osoba znala da neka aktivnost može predstavljati prijetnju i da je ipak odlučila to učiniti.
Jedan primjer bi mogao biti pucanje iz oružja iz krova automobila. Osoba koja ispaljuje oružje bila bi svjesna da postoji šansa da bi netko mogao biti pogođen metkom, potencijalno dovodeći ljude u tom području u opasnost. Ako je netko ozlijeđen ili ubijen, osoba može biti optužena za kazneno djelo, jer korištenje smrtonosnog oružja kao što je pištolj u slučaju bezobzirne opasnosti nadograđuje optužbu na kazneno djelo.
Kazne za ovaj zločin mogu biti različite. Različito se kažnjavaju prekršaji i kaznena djela, kao i slučajevi u kojima ljudi ozlijeđuju druge za razliku od slučajeva u kojima su ljudi ubijeni. Specifičnosti slučaja također mogu igrati ulogu. Na primjer, netko tko je optužen za bezobzirno ugrožavanje i otmicu bit će podvrgnut drugačijim kaznama od nekoga tko je samo optužen za jedan zločin. Neke regije svijeta imaju smjernice za odmjeravanje kazni za određene vrste kaznenih djela, u kojem slučaju osuđujuća presuda dolazi s obaveznom kaznom, dok u drugim područjima sudac može imati određeno diskreciono pravo.
Postavljanje obrane na ovu optužbu može imati dva pristupa. Jedan pristup uključuje osporavanje da je osoba uopće sudjelovala u navodnoj aktivnosti. Obrana može osporiti svjedoke koji su tvrdili da su vidjeli okrivljenika i ispitati druge dokaze koji su namijenjeni da okrivljenika dovedu na mjesto događaja. Ljudi također mogu pokušati tvrditi da osoba nije bila svjesna da je ponašanje rizično i da se stoga nije ponašala nepromišljeno. Takvu obranu je vrlo teško uspješno provoditi osim ako se može dokazati da okrivljenik nije imao poslovnu sposobnost u vrijeme počinjenja kaznenog djela te stoga nije bio u stanju donositi ispravne odluke niti razlikovati ispravno i pogrešno.