Bhakti je koncept unutar religije hinduizma. Kada se doslovno prevede sa sanskrta na engleski, znači “dijeliti” ili “sudjelovati”. Međutim, šire se razumije da ta riječ znači odanost. Bhakti je naglasak na osobnom, emocionalnom odnosu s božanstvom.
Povijesno gledano, ideje bhakti se mogu pratiti do reformacijskog razdoblja hinduizma, oko 500. – 200. pr. Prije tog vremena, hinduizam je bio obilježen vedskim ritualima, koji su se fokusirali na svjetovne stvari kao što su sinovi, zlato i kiša. Tijekom reformacijskog razdoblja takve su rituale bile kritizirane. Hindusi su počeli tražiti odgovore putem internaliziranih rituala kao što su joga i asketizam. Kroz jogu i asketizam, čovjek se pretvara u ritual koristeći tijelo kao oruđe.
Sljedeće razdoblje, od otprilike 200. pr. Kr. – 1100. n. e., poznato je kao klasični hinduizam. Ovo je razdoblje u kojem se ideja bhakti kristalizirala. Možda najvažniji i naširoko poznati izvor ideja o ovom konceptu je Bhagavad Gita, dio teksta Mahabharate koji je nastao tijekom razdoblja klasičnog hinduizma. Gita, kao što je poznato, razlaže ideje kroz priču o odnosu između ratnika Arjune i boga Krišne. Gita nedvosmisleno pomiče naglasak s vedskog rituala i imenuje bhakti kao ispravan način odavanja počasti bogovima. To je temeljna poruka Gite.
Rasprava o ovom konceptu nužno uključuje spominjanje bhakti yoge, jñana yoge i karma yoge. Ove tri vrste joge su učenja Gite. Tradicionalno, cilj izvođenja joge je shvatiti da je atman jednak Brahmanu. Atman je jastvo, a Brahman je apstraktni koncept koji se odnosi na princip univerzalnosti. Brahman čini sve ostalo mogućim i poznatim, a opet je bezimen i bezobličan.
Jñana yoga je mentalna yoga i nastoji spoznati jednakost individualnosti i totaliteta kroz razdvajanje uma s privremenim i povezivanje s stalnim Brahmanom. Karma yoga također ima za cilj spoznaju da je atman jednak Brahmanu, a provodi se prestankom vezanosti i prestankom stvaranja karme putem volje ili volje. Suprotno tome, bhakti yoga ne nastoji povezati atmana s Brahmanom, već prije povezati atmana s bogom, povezati sebe i božanstvo, kroz predanost.
Jñana yoga i karma yoga zahtijevaju strogu disciplinu tijela i uma, dvije stvari koje je teško kontrolirati. Ideja predstavljena u Giti je da je bhakti, yoga emocionalne predanosti, laka jer ju je lako voljeti. Gita uči da je od svih oblika discipline najviši oblik disciplina predanosti. Bhakti yoga dodaje element ljudskosti poštovanju bogova jer personalizira disciplinu kroz emocije.
U Giti, bhakti je univerzalni način razumijevanja Krišne i sudjelovanja na putu oslobođenja. Univerzalno je jer, iako ne može svatko biti karmički ili mentalno savršen, svatko može voljeti. Iako koncept počinje emocijama, to je u konačnici nešto što se čini s cijelim tijelom kroz kombinaciju emocija i puje, odnosno fizičkog obožavanja. Dakle, jñana yoga i karma yoga su uključeni u bhakti yogu, jer kada se posveti svoje srce, tijelo i um će ga slijediti.
Pa kako se voli boga? Ideja bhakti sa sobom nosi određenu kontradikciju, u smislu da postavlja pitanje jesu li bogovi neizbježni ili eminentni. Kako je moguće da čovjek ima osobni odnos s božanskim? Kako ljudska emocija može približiti transcendentalno? Ova pitanja donose važan koncept u pogledu teorije i prakse bhakti. Ovo je koncept kama naspram prema.
I káma i prema su ideje ljubavi, ali su vrlo različite. Káma je svjetovna ljubav, metaforički povezana s brakom, razmnožavanjem i društvenim poretkom. Dakle, podrazumijeva privrženost voljenoj osobi i osjećaj vlasništva. Káma teži samozadovoljstvu, ugovoren je i stabilan, ali može biti izgubljen ako očekivanja nisu ispunjena. Káma je društveno korisna ljubav, obično shvaćena kao ljubav koju dijele muškarac i njegova žena.
Prema, s druge strane, je božanska, nesebična ljubav. Káma se metaforički povezuje s nedopuštenim ljubavnim vezama i nema drugog cilja osim zadovoljstva. Prema samo nastoji služiti voljenome, a zbog toga će se odreći samozadovoljstva. Prema je požrtvovan, neizvjestan, neobuzdan i nema očekivanja. Prema je ljubav koja se dijeli između božanstva i bhakte kroz bhakti, čiji je najpoznatiji primjer afera između boga Krišne i njegove ljudske ljubavnice, Rhade.
Iako se bhakti najčešće povezuje s odanošću Krišni, predmeti predanosti mogu biti i drugi bogovi.