Biblijska prispodoba je priča koja je ispričana u Bibliji u svrhu podučavanja neke vrste moralne lekcije. Većina prispodoba pojavljuje se u Novom zavjetu, a Isus ih je ispričao, bilo svojim apostolima ili drugim sljedbenicima. Biblijska parabola nije namijenjena prepričavanju činjeničnog događaja – umjesto toga namijenjena je prenošenju moralne lekcije kroz izmišljenu pripovijest. Prispodobe su slične alegorijama po tome što je doslovni razvoj događaja obično manje važan od dublje poruke ili značenja. Značenje biblijske prispodobe, međutim, nije skriveno iza slojeva figurativnog jezika i simbolike, već je vidljivo iz posljedica postupaka likova.
Dok se neke prispodobe koriste za priopćavanje lekcija o novcu, poštenju i romantici, biblijska parabola će najvjerojatnije biti usredotočena na vezu između ponašanja na Zemlji i nagrade na nebu. Općenito, kratke priče o svakodnevnim pojavama koriste se za prenošenje ovih ideja. Mnogi od njih pokazuju da financijski uspjeh na Zemlji ne osvaja nikakvu posebnu naklonost kod Boga i stoga nije od velike važnosti. Drugi nastoje pokazati da istinska svetost i moral ne proizlaze iz nastojanja da se doimaju pobožnima, već iz stvarne brige za druge i dobrog ophođenja prema njima.
Iako prispodobe postoje u Starom i Novom zavjetu i ispričane su od strane pojedinaca osim Isusa, izraz “biblijska parabola” gotovo se uvijek koristi za označavanje jedne od prispodoba koje je ispričao Isus. Većina biblijskih prispodoba o Isusu potječe iz evanđelja po Mateju, Marku i Luki. Iako se neke slične priče pojavljuju u Ivanovu evanđelju, većina se više oslanja na simbolizam i figurativni jezik i stoga se smatraju alegorijama, a ne prispodobama. Biblijska alegorija, iako obično sadrži značajnu i važnu poruku, obično je kratka i pamtljiva i ne zahtijeva od nje da prođe kroz gustu simboliku ili metaforu.
Također nije neuobičajeno da se biblijska parabola pojavi u nereligioznom okruženju. Isusove prispodobe nadahnule su mnoga različita umjetnička i pjesnička djela, a često su ispričane u modificiranim oblicima kao poučne priče bez eksplicitne poruke. Priča o milosrdnom Samarijancu, na primjer, biblijska je parabola koja se naširoko koristi za poticanje ljudi na općenito suosjećajan način. Ova biblijska parabola toliko je rasprostranjena da mnogi religiozni i nereligiozni ljudi naširoko razumiju izraz “dobri Samaritanac” da se odnosi na nekoga tko pomaže drugoj osobi kada to nije dužan učiniti i bez nade u osobnu korist.