Bibliofobija je neobičan strah koji se može definirati kao strah od knjiga ili mržnja prema knjigama. Općenito je prethodna definicija točnija. Ova fobija može biti ograničena na određene knjige; na primjer, oni koji se boje vještičarenja mogli bi gledati na seriju o Harryju Potteru u bibliofobnom smislu, ili može biti specifičnije za stvari poput čitanja naglas, što za osobu s bibliofobijom može biti izuzetno bolna vježba.
Simptomi bibliofobije mogu napredovati do pune panike. Mogu uključivati znojenje, ubrzano disanje ili otkucaje srca i napade panike. Češće, bibliofobična osoba, posebno kada je zamoljena da čita naglas, to ne bi mogla učiniti ili bi izrazila ekstremne emocije poput plača.
Postoji niz uvjeta u ranom djetinjstvu koji bi mogli stvoriti bibliofobiju. To bi uključivalo poteškoće u učenju, osobito one koje nisu dijagnosticirane, koje bi mogle otežati čitanje tiho ili naglas. Padaju mi na pamet stanja poput disleksije. Druge stvari poput skrivene nepismenosti mogle bi natjerati ljude da izraze duboku gađenje prema čitanju i mogli bi se bojati otkrića njihove nesposobnosti čitanja. Strah od otkrića ne znači uvijek da je osoba bibliofobična, ali stid zbog nepismenosti itekako bi mogao natjerati te ljude da mrze knjige.
Većina fobija su iracionalni strahovi, što znači da se ne temelje na racionalnom mišljenju. U tome ni bibliofobija nije iznimka. To je izražen strah koji možda nema logično opravdanje, iako bi mogao proizaći iz ranih incidenata u djetinjstvu. Međutim, neki se slučajevi ne mogu izravno povezati sa strahom od čitanja naglas u školi ili na poslu.
Kao i kod većine strahova, ovo stanje može stvoriti ozbiljne probleme. Većina ljudi u nekom trenutku mora čitati, bilo u knjigama, na Internetu ili čak u novinama, a bibliofobija, kada se definira kao strah od čitanja, može značiti ostaviti svijet informacija nedostupnim fobičnoj osobi. S druge strane, različiti izvori materijala za čitanje, poput interneta ili časopisa, mogli bi biti način na koji bibliofob dobiva informacije, a da se uopće ne mora obratiti knjigama.
Postoje načini za liječenje ovog stanja, a oni obično uključuju proces koji se naziva terapija desenzibilizacije. U ovoj terapiji ljudi koji pate od ovog straha postupno se pozivaju da ga prevladaju kratkim izlaganjem knjigama. Kako terapija napreduje, pacijenti bi mogli dodirivati knjige, pregledavati njihove slike i na kraju rukovati njima, sve tempom ugodnim za osobu sa strahom. U konačnici, pacijenti su mogli čitati iz knjiga, a nakon što su uspostavili redoviti obrazac da to mogu činiti, možda su pobijedili svoj strah. Usput, međutim, uče strategije suočavanja koje će im pomoći kada se suoče s potrebom za čitanjem ili s velikim količinama knjiga koje bi mogle biti prisutne u knjižari ili knjižnici.