Biblioteka peptida je niz peptida, lanaca aminokiselina koji su važan dio građevnih blokova života. Peptidne biblioteke mogu pripremati tvrtke specijalizirane za rad s peptidima i drugim biološkim materijalima, a mogu se izraditi iu laboratoriju, u laboratoriju koji ima sposobnost sintetiziranja peptida. Mnogi istraživači naručuju svoje biblioteke peptida od tvrtki koje su specijalizirane za njihovu proizvodnju, a mnoge tvrtke mogu ispuniti narudžbe iznimno brzo.
Mnoge peptidne biblioteke proizvode se na čvrstoj podlozi kao što su smola ili kuglice. Mogu se isporučiti i u bočicama ili tubama. Biblioteka peptida može se koristiti u širokom rasponu istraživačkih aplikacija gdje ljudi žele raditi s različitim kombinacijama aminokiselina. Cijena knjižnice varira, ovisno o tome o kakvoj se knjižnici radi i o broju peptida.
Jedna upotreba za peptidne biblioteke je u peptidnom probiru. Istraživači koji žele identificirati specifične peptide ili naučiti više o ulozi peptida u stanicama također mogu koristiti knjižnice, kao i ljudi koji rade na razvoju lijekova, u kojem slučaju se biblioteka peptida može koristiti za identifikaciju aktivnih spojeva. Ostale namjene uključuju pročišćavanje proteina i razvoj sintetskih cjepiva. Biblioteke peptida također se mogu koristiti za proučavanje signalnih putova u stanicama i za mapiranje epitopa.
Mnogi laboratoriji mogu dostaviti prilagođene biblioteke peptida na zahtjev. Oni mogu biti skrojeni za određenu svrhu i mogu uključivati niz specifičnih peptida. Dostupne su i nasumične knjižnice. Biblioteka peptida obično dolazi s dokumentacijom koja jasno opisuje svaki peptid u kolekciji, tako da ljudi znaju s čime moraju raditi. Ova dokumentacija također može uključivati raspravu o metodama korištenim za generiranje knjižnice, jer te informacije mogu biti važne za istraživače, osobito ako objavljuju istraživanja provedena uz pomoć biblioteke peptida.
Biblioteke peptida općenito su dostupne svima koji ih žele naručiti, kao što je slučaj s mnogim biološkim materijalima koji se koriste u istraživanju. Peptidi nisu strogo kontrolirani jer se ne smatraju potencijalno opasnima. To također olakšava laboratorijima i istraživačima da brzo dobiju potrebne peptide, umjesto da čekaju na odobrenje. Nasuprot tome, biološki materijali koji mogu biti opasni, kao što su virusi, mogu se ograničiti kako ne bi završili s ljudima koji bi mogli ugroziti sebe i druge.