Izraz “Big Oil” koristi se za označavanje velikih naftnih kompanija kao što su British Petroleum, Shell, ExxonMobil i Chevron. Ove tvrtke kontroliraju veliki udio na tržištu nafte i naftnih derivata. U 16% svjetske nafte koja je dostupna privatnim korporacijama dominiraju ove tvrtke, koje imaju ogromnu kolektivnu ekonomsku, društvenu i političku moć, posebno u industrijaliziranim zemljama koje se uvelike oslanjaju na proizvode sirove nafte.
Nacionalne vlade zemalja koje proizvode naftu čine “stvarno veliku naftu”, koja kontrolira 84% dostupnih globalnih zaliha nafte. Nacionalne naftne tvrtke često su kritizirane zbog lošeg upravljanja i trome, što rezultira prekidima u opskrbi naftom na globalnoj razini. Te su se zemlje udružile 1960. kako bi formirale Organizaciju zemalja izvoznica nafte (OPEC), koja koordinira proizvodnju nafte i utvrđuje globalne cijene po barelu. U teoriji, OPEC bi trebao kontrolirati rezerve nafte kako bi osigurao stalnu opskrbu naftom kompanijama koje je prerađuju za prodaju diljem svijeta, ali u stvarnosti, OPEC dominira globalnim tržištem nafte, posjedujući znatnu količinu političkog i gospodarskog utjecaja.
Osim što crpe vlastitu naftu, velike naftne tvrtke kupuju naftu od zemalja članica OPEC-a i izvoze je u pogone za preradu i rafinerije koje se mogu naći u cijelom svijetu. Koristeći postojeće podatke o ponudi i potražnji, nafta se rafinira kako bi se dobili proizvodi kao što su benzin i prirodni plin. U nekim zemljama, Big Oil je optužen da manipulira dostupnim zalihama i cijenama kako bi ostvario profit. Osobito u zemljama u kojima je većina građana prisiljena voziti se na posao, fluktuacije u cijenama plina mogu biti frustrirajuće i neshvatljive.
Budući da Big Oil ima ograničen pristup globalnim zalihama nafte, naporno radi na vađenju nafte s mjesta kojima je dopušten pristup. Kao rezultat toga, zalihe nafte se brzo iscrpljuju u područjima kojima upravlja Big Oil, koji je također razvio tehnike za vađenje nafte iz pijeska, škriljevca i drugih materijala koji sadrže tragove dragocjenog resursa. Ogromne rezerve koje drže članice OPEC-a izvor su frustracije za Big Oil, jer se njima neučinkovito upravlja, a mogle bi imati mnogo veće prinose. Promjenjive cijene nafte kao posljedicu također je teško objasniti potrošačima, pogotovo kada većina velikih naftnih tvrtki uspije ostvariti vrlo veliku dobit na globalnoj razini.