“Veliki rascjep” je jedan teorijski način na koji svemir može doći do kraja, ovisno o njegovoj ukupnoj gustoći, što je teško odrediti. Promatranja astronoma i fizičara pokazuju da se svemir, kao cjelina, nastavlja širiti i da se objekti unutar njega, poput galaksija, udaljavaju jedni od drugih sve većom brzinom. Ako se ovo širenje i povećano ubrzanje nastave u nedogled zbog nedovoljne gustoće u svemiru, tada bi se svi objekti na kraju počeli raspadati. U velikom rascjepu u početku bi se galaksije poništile, zatim bi uslijedile zvijezde i planeti, a na kraju bi se atomi i druge čestice rastrgale na kraju svemira.
Mnogo toga ostaje nepoznato o svemiru, ali određene teorije se mogu izgraditi. Promatranja pokazuju da se širi, da se tijela unutar njega, poput galaksija, udaljavaju jedno od drugog. Čini se da se brzina ove ekspanzije povećava ili ubrzava, što znači da ih nešto drugo osim početne sile Velikog praska mora tjerati da se ubrzaju. Ova sila se općenito naziva “tamnom energijom” ili “odbojnom gravitacijom”.
Nakon što je ideja tamne energije uspostavljena, postavilo se pitanje kako će se ubrzanje svemira odvijati tijekom vremena. Odgovor na ovo pitanje uvelike ovisi o masi svemira, jer to određuje kako bi se širenje moglo promijeniti u budućnosti. Ako je ova vrijednost dovoljno visoka, iznad količine koja se naziva “kritična gustoća”, tada će se svemir na kraju povući natrag u sebe, događaj koji se naziva “velika kriza”.
S druge strane, ako je gustoća svemira previše ispod ove vrijednosti, tada se ubrzanje neće zaustaviti. Zapravo, s vremenom će se povećati, a za otprilike 20 milijardi godina može se dogoditi događaj koji se naziva “veliki rascjep”. U ovom trenutku, ubrzanje bi bilo toliko veliko da bi se objekti unutar svemira počeli razdvajati.
Velika rascjepa počela bi s velikim predmetima; galaksije se poništavaju i različiti zvjezdani sustavi unutar njih bi se širili dalje od galaktičkih centara. Kako se ubrzanje nastavlja, zvjezdani sustavi bi se rastrgali i planeti bi napustili svoje orbite oko zvijezda kako bi se proširili u svemir. U određenom trenutku, zvijezde i planeti se više ne bi držali zajedno i ti bi se objekti razdvojili na čestice i atome. Pri kraju velikog rascjepa, sami atomi bi se razdvojili i raspali.
Međutim, prema nedavnim podacima, ovaj model kraja svemira prilično je malo vjerojatan. Iako se čini da gustoća svemira nije dovoljna za veliko krckanje, vjerojatno je previsoka da bi došlo do velikog raskola. Najpopularnija teorija o kraju svemira zove se “veliko zamrzavanje”. U ovom modelu dolazi do toplinske smrti kada se svemir toliko raširi da je prijenos energije nemoguć i jednostavno se smrzne.