“Crvena prijetnja” je izraz koji se koristio za označavanje Sovjetskog Saveza i širenja komunizma tijekom Hladnog rata. Hladni rat je bio razdoblje obilježeno neprijateljstvima između zapadnih sila i komunističkih nacija, zajedno s subverzivnima, špijunima i drugim komponentama koje zvuče kao priče iz trilerskih romana. U Sjedinjenim Državama mnogi su političari vjerovali da komunisti predstavljaju ozbiljnu prijetnju suverenitetu i integritetu Sjedinjenih Država, a izrazi “crvena prijetnja” i “crvena prijetnja” često su se čuli u političkim govorima tijekom Hladnog rata i sve do Predsjedništvo Ronalda Reagana.
Crvena boja je često korištena kao simbol od strane komunističkih i populističkih pokreta. Crvena je povezana s krvlju radnika, a također je i univerzalni simbol upozorenja. Mnoge su radikalne skupine prihvatile boju kao dio svoje simbolike, vjerojatno djelomično zato što im je pomogla da se istaknu iz gomile. Nekoliko komunističkih zemalja uključujući Kinu i Savez Sovjetskih Socijalističkih Republika (SSSR) koristilo je pretežno crvene zastave. Simbolika crvene boje korištena je u žargonskim izrazima koji su se odnosili na komuniste, kao što su sveprisutni “crveni”.
Vlada Sjedinjenih Država posebno je voljela koristiti Crvenu prijetnju kao političko oruđe tijekom Hladnog rata. Mnogi političari su se zalagali za niz politika koje su imale za cilj suprotstaviti se Crvenoj prijetnji, od rutinskog prisluškivanja osumnjičenih komunista do umiješanosti u strane sukobe kao što je Koreja. Povjesničari često koriste izraz “crvena bojazan” kako bi opisali taktiku koja se koristi za držanje građana zapadnih zemalja u stanju straha od komunističkog preuzimanja vlasti.
Ronald Reagan, iznimno konzervativni američki predsjednik, često je usko povezan s Crvenom prijetnjom, budući da je to bila stalna tema u njegovim govorima i spisima. Pod njegovim predsjedanjem, Sjedinjene Države su izgradile veliki broj oružja i trupa kako bi spriječile komunističku invaziju, a nacija je izravno angažirala komunizam diljem svijeta. Neki ljudi u američkoj javnosti su na tu politiku gledali nepovoljno, iako su se sve pojedinosti o vojnim akcijama i drugim aktivnostima koje je sponzorirala Reaganova administracija pojavile tek mnogo kasnije.
Unatoč njegovoj često agresivnoj taktici sa Sovjetima, Ronald Reagan je također zaslužan za pomoć u okončanju Hladnog rata uključivanjem u pregovore sa sovjetskim čelnicima kao što je Mihail Gorbačov. Kada je Reagan shvatio da vojni pristupi borbi protiv Crvene prijetnje ne funkcioniraju, okrenuo se diplomaciji, sudjelujući u brojnim ugovorima i sporazumima kako bi se zaustavilo širenje oružja i uspostavio probni mir između Rusije i Sjedinjenih Država.