Posljednjih dana Drugog svjetskog rata na Krimskoj rivijeri, u morskom ljetovalištu Jalta, dogodio se ključni događaj. Sazvana 4. veljače 1945., ono što je postalo popularno poznato kao Konferencija na Jalti, ili Konferencija na Krimu, u mjesecima koji su prethodili tom događaju nosili su šifrirani naziv Argonautska konferencija. Plan je bio okupiti šefove država triju najmoćnijih država tog vremena: Ujedinjenog Kraljevstva, Sovjetskog Saveza i Sjedinjenih Američkih Država. Događaj je značajno utjecao na smjer ratnih napora i krojio sudbine brojnih naroda.
U to su vrijeme Ujedinjeno Kraljevstvo (UK) i Sjedinjene Države (SAD) već bile uključene u ratne napore protiv sila Osovine Njemačke, Japana i Italije. Na prethodnom sastanku u Teheranu 1943. Velika trojka je već koordinirala neke ratne napore koji su bili na obostranu korist triju zemalja. Franklin Delano Roosevelt, predsjednik Sjedinjenih Država, došao je na Jaltu s nadom da će Sovjetski Savez pružiti potporu ratnim naporima na Pacifiku i pomoći u porazu Japana. Vojske Sovjetskog Saveza, u vrijeme Jalte, već su probile njemačku obranu i probijale se prema Berlinu.
Osim toga, premijer Ujedinjenog Kraljevstva, Winston Churchill, nadao se da će dobiti potporu Sovjetskog Saveza za slobodne izbore i demokratski stil vlasti u Poljskoj. Josip Staljin, kao vođa SSSR-a, tražio je priliku za stvaranje tampon država u istočnoj Europi koje bi služile kao politička i zemljopisna zaštita teritorija za Sovjetski Savez. Sva tri svjetska čelnika došla su na Jaltu s zabrinutošću oko toga koliko će svaki od njih imati utjecaja u poslijeratnom svijetu.
Na kraju je svaki od Velike trojke na konferenciji u Jalti postigao jedinstvo barem u dijelu onoga što je želio postići na konferenciji u Jalti. Sovjetski Savez je ušao u pacifičko kazalište, objavljujući rat Japanu kao što se Roosevelt nadao da će učiniti Staljin. SSSR se pridružio snagama Ujedinjenog Kraljevstva i SAD-a u rušenju carske flote. Churchill je dobio obećanje za slobodne izbore u Poljskoj, koji su održani 1947., iako se njegova nada u demokratski oblik vlasti nije ostvarila. Do 1949. Poljska je definitivno bila socijalistička država. Sovjetski Savez je sa svoje strane zadržao kontrolu nad istočnim dijelom Poljske, od koje se očekivalo da će nadoknaditi razliku stjecanjem njemačke zemlje duž njenih zapadnih granica. Sva trojica napustili su konferenciju na Jalti s planovima za početak uspostave svjetske organizacije koja bi zamijenila propalu Ligu naroda.
Konferencija na Jalti ostavila je trajno nasljeđe na više načina. Njemačka je bila prisiljena na demilitarizaciju i raspuštanje Nacističke stranke. Sve do kasnog dvadesetog stoljeća, Berlinski zid je odvojio državu na dva dijela, koji su bili ostaci prvobitnih četiri okupirane zone koje su razvijene za poslijeratnu Njemačku, pri čemu su zone bile pod nadzorom Sjedinjenih Država, Sovjetskog Saveza, Ujedinjenog Kraljevstva. , i Francuska. Poljske granice su ponovno usklađene i ostaju na mjestu do danas. Postavljeni su temelji za stvaranje Ujedinjenih naroda, koji još uvijek funkcioniraju kao glavni forum koji većina nacija diljem svijeta koristi za međusobnu interakciju. Prvobitnih pet članova osnivača, među kojima je bila i Velika trojica, dobili su pravo veta na temelju stalnih mjesta u Vijeću sigurnosti UN-a.
Konferencija na Jalti postavila je temelje za oporavak od Drugoga svjetskog rata, ali nije riješila sva pitanja koja su postojala između tri zemlje zastupljene na konferenciji. Ipak, Konferencija na Jalti odigrala je značajnu ulogu u okončanju rata i pomogla da se ubrza uspostava svjetske organizacije koja bi bila učinkovitija nego što je Liga naroda ikada bila. Dok mnogi povjesničari danas dovode u pitanje metode koje su SAD, Ujedinjeno Kraljevstvo i Sovjetski Savez primijenile za postizanje tih ciljeva, činjenica je da je njihova suradnja kao rezultat Konferencije na Jalti omogućila veći dio našeg modernog svijeta.