Bilješke povezane s vlasničkim kapitalom dužnički su instrumenti u kojima se povrat na instrument temelji na uspješnosti vlasničkih vrijednosnih papira koji podržavaju bilješke. Bilješka povezana s vlasničkim kapitalom može biti podržana jednim vlasničkim vrijednosnim papirom, nekoliko vlasničkih vrijednosnih papira koji se smatraju dijelom grupe ili košarice, ili čak nekom vrstom vlasničkih indeksa. Obveznice se često nude s ovom vrstom aranžmana, koristeći određene dionice ili dionice kao temeljnu sigurnost. Ovisno o uspješnosti tih temeljnih vrijednosnih papira, bilješka povezana s vlasničkim kapitalom može pružiti značajan povrat u odnosu na početno ulaganje.
U trenutku dospijeća zabilješke povezane s vlasničkim kapitalom, ulagač prima i početno ulaganje i postotak bilo kakvog povećanja vrijednosti vrijednosnih papira povezanih s ulaganjem. Taj je povrat također povezan s postotkom ili stopom sudjelovanja koju drži investitor. Na primjer, ako temeljni vrijednosni papir doživi dobit od pedeset posto, a ulagač ima stopu sudjelovanja koja iznosi pedeset posto, on ili ona će dobiti i iznos početnog ulaganja, plus dodatnih dvadeset pet posto te brojke kao dobit ili povrat generiran bilješkom.
U mnogim slučajevima, bilješka povezana s kapitalom strukturirana je tako da je ulagačima zajamčeno da će dobiti povrat koji je barem jednak tom početnom ulaganju. To je točno čak i ako temeljni vrijednosni papir ne radi kako je predviđeno, te se smanjuje u vrijednosti umjesto da raste. Za ulagatelja to znači da je stupanj rizika koji se preuzima ulaganjem u obveznicu minimiziran, iako nije u potpunosti eliminiran, budući da još uvijek postoji mogućnost da bi izdavatelj mogao platiti obveznicu.
Dok se obveznica povezana s vlasničkim kapitalom obično smatra ulaganjem koje se drži do dospijeća, postoje situacije u kojima izdavatelj može iskoristiti opciju otkupa obveznice u određenim trenucima prije tog dospijeća. U situacijama kada odredbe povezane s ulaganjem dopuštaju ovu vrstu aktivnosti, ulagači bi dobro razmotrili mogućnost prijevremenog otkupa. To je zato što, za razliku od jamstva minimalnog povrata na točki dospijeća, rani otkup vjerojatno neće nositi nikakvo jamstvo da će ulagatelj barem nadoknaditi izvorno ulaganje.
Procjena potencijala obveznice povezane s vlasničkim kapitalom znači procjenu prirode uključene temeljne vrijednosnice ili vrijednosnih papira. Ako ulagač smatra da postoji razumna šansa da će te vrijednosne papire povećati vrijednost do datuma dospijeća bilješke i da je stopa prinosa pravedna, ulaganje u obveznicu povezanu s kapitalom vjerojatno je dobra ideja. Ako postoji neko pitanje o potencijalu tih vrijednosnih papira da knjiže bilo kakav dobitak između datuma kupnje i datuma dospijeća, ulagač može zaključiti da bi traženje druge opcije ulaganja bilo mudriji postupak.