Biljni lijek je rješenje za zdravstvene probleme koji koristi biljke ili biljne ekstrakte. Lijek može propisati liječnik, nutricionist ili travar. Biljni lijekovi se često smatraju alternativnom medicinom, prirodnom medicinom ili poznatim kao kućni lijekovi jer ne zahtijevaju liječnički recept ili tradicionalno proizvedene lijekove. Najčešći oblici biljnih lijekova uključuju čajeve, tinkture, kreme, ulja i obloge.
Mnoge zemlje zahtijevaju da travari budu obučeni i licencirani prije nego što propisuju biljni lijek. U Europi su travari široko prihvaćeni, a ljekarne, odnosno ljekarne, prodaju i tradicionalne lijekove kao i biljne lijekove u istoj trgovini. U Sjedinjenim Državama se biljni lijekovi najčešće prodaju u trgovinama koje su specijalizirane za vitamine ili druge dodatke za zdravlje, a ne u ljekarnama.
Formule biljnih lijekova variraju, a mnoge zdravstvene tvrdnje u Sjedinjenim Državama nisu potkrijepljene od strane Uprave za hranu i lijekove (FDA). Prilikom odabira biljnog lijeka, potrošači bi trebali istražiti sastojke i prijavljene prednosti prije kupnje. Ako postoji već postojeća bolest koja se već liječi tradicionalnim lijekovima, postupite s oprezom prije uvođenja biljnog lijeka, jer postoje potencijalno štetne kontraindikacije kod miješanja lijekova.
Čajevi su najpopularniji način davanja ljekovitog bilja. Listovi ili bobice biljke se drobe i namoče u vrućoj vodi nekoliko minuta kako bi voda apsorbirala okus i hranjive tvari biljke. Bilje se prodaje ili u vrećicama čaja ili rastresito, a najčešći oblici su kamilica, šipak i zeleni čaj. Za labavo lišće često se koristi kugla za namakanje. Ova metalna kugla ima vanjsku prevlaku od fine metalne mreže koja omogućuje da okus prodre u vodu bez da lišće pobjegne.
Tinktura biljnog lijeka je alkoholni ekstrakt i najčešće se proizvodi kombiniranjem etanola s lišćem i bobicama biljaka. Listovi su namočeni u etanolu nekoliko dana ili tjedana dok se ne postigne željena koncentracija. Složena tinktura benzoina uobičajena je tinktura koja se koristi za liječenje posjekotina i često se koristi kao antiseptik.
Lokalni biljni lijekovi kao što su kreme, ulja i obloge također su vrlo česti. Biljne kreme koriste ekstrakte biljnih ulja pomiješane s melemima kako bi pružile kozmetičku ili medicinsku pomoć. Oblog je pokrivanje rana napravljeno drobljenjem cijele biljke umjesto samo lišća ili bobica. Smjesa se nanosi izravno na ranu i prekriva zavojem. Budući da mnoge biljke imaju antibakterijska ili umirujuća svojstva, bilje se tisućama godina koristi za liječenje raznih bolesti i ozljeda.