Što je Bill of Rights?

Prvih deset amandmana ustava Sjedinjenih Država češće se nazivaju Bill of Rights jer postavljaju posebna prava američkih građana kako bi se osiguralo da ta prava nisu povrijeđena. Po uzoru na mnoge druge slične dokumente, a svi svoj početak duguju Magna Carti, koja je napisana u Engleskoj 1215. godine. Povelja o pravima smatra se važnim dijelom Ustava, a također je sastavni dio popularne kulture; većina Amerikanaca, na primjer, zna što netko misli kad se “izjasni za peto”, što se odnosi na Peti amandman, koji štiti ljude od samooptuživanja.

Bill of Rights vjerojatno uopće ne bi postojao da nije bilo djelovanja anti-federalista. Antifederalisti su se oštro protivili Ustavu, jer su se bojali da bi predsjednik mogao brzo postati kralj koji će vladati obespravljenim narodom. Iako Ustav postavlja okvir za američku vladu, on ne pruža nikakva posebna prava građanima. Dok je definicija “građanina” u 1700-ima uključivala samo bijelce koji su posjedovali imovinu, napori koje su ti muškarci poduzeli da se zaštite kasnije su pomogli ženama i obojenim osobama u njihovom radu da postignu jednakost.

Kada je postalo jasno da će Ustav biti ratificiran unatoč naporima antifederalista, muškarci su postigli dogovor da se uz Ustav priloži popis amandmana i pošalje na ratifikaciju. James Madison sjedao je na nacrt 12 amandmana i, nakon što je izrezao prva dva, ratificiran je Bill of Rights kako je sada poznat.

Ovaj dokument postavlja mnoge važne presedane za američke građane, dajući im pravo na slobodu govora i vjere, pravo na okupljanje i pravo na peticiju vladi. Također postavlja pravila za pravilan pravni postupak kako bi se osiguralo da se građanima ne sudi za isti zločin dvaput, neopravdano kažnjeni za zločine ili prisiljeni da sami sebe optuže. Osim toga, štitio je građane od nerazumnih pretraga i zapljena, te ograničavao vojno zauzimanje privatnih kuća, što je bio ozbiljan problem tijekom Revolucije. U dokumentu je također navedeno da će civilno i vojno pravosuđe koristiti različite kodove i da ovlasti koje nisu prenesene na saveznu vladu pripadaju državama ili narodu.

Kao i svaki pravni dokument, Povelja o pravima podliježe tumačenju, što se može vidjeti u tekućem sporu oko sadržaja Drugog amandmana. Vrhovni sud Sjedinjenih Država zadužen je za tumačenje i obranu Ustava, a Kongres povremeno dodaje amandmane na Ustav kako smatra potrebnima. Od 2007., najnoviji amandman bio je 27., “Naknada za člana Kongresa”. Da bi amandman prošao, dvije trećine oba doma moraju s njim pristati, ili tri četvrtine država mora ratificirati predloženi amandman kao skupina.