Atomsko doba odnosi se na eru neposredno nakon detonacije prve atomske bombe 1945., do ranih 1960-ih ili tako nešto, kada je entuzijazam za nuklearnu energiju opao. Izraz “Atomsko doba” obuhvaća entuzijazam koji su osjetili mnogi nakon otkrića atomske snage i oružja. Ljudi su se osjećali kao da su na rubu nove ere civilizacije, u kojoj će sve biti napajano atomskom energijom, od automobila do aviona preko vlakova do kuća do raketnih brodova.
Međutim, prijeteća prijetnja atomske apokalipse tijekom Hladnog rata, zajedno s nekoliko nuklearnih nesreća, brzo je smanjila entuzijazam za nuklearnu tehnologiju. Bez obzira na to, mnogi su tvrdili da se vraća u sadašnjost, dobrim dijelom zbog privlačnosti nuklearne energije kao primarnog izvora energije bez emisija.
Izloženo ničemu osim kemijskim izvorima energije tijekom cijele naše povijesti, za očekivati je da će čovječanstvo imati veliki entuzijazam nakon otkrića novog izvora energije. Jedan kilogram urana, spaljen u konvencionalnom nuklearnom reaktoru, proizvodi više energije od 200 barela nafte. Stručnjaci su predvidjeli “prejeftinu energiju za mjerenje” i utopijsko društvo. Godine 1958. Ford je predstavio svoj konceptni automobil na nuklearni pogon, Ford Nucleon. Ministarstvo obrane stvorilo je nadzvučnu nuklearnu raketu male visine u projektu Pluton. Razmetali su se razni dizajni za letjelice na nuklearni pogon.
Ono što je uzrokovalo kolaps atomskog doba nije samo bauk nuklearnog rata, već i pravi izazovi i kapitalni troškovi nuklearne energije. Nuklearne elektrane zahtijevaju jako zaštićene reaktorske posude i iznimno složenu sigurnosnu opremu kojom upravlja kompetentno osoblje (bez obzira na Simpsonove). Iako danas napredujemo u smanjenju troškova, prošlo je već više od 50 godina od prvog nuklearnog reaktora, a ostalo je još puno posla. Budući nuklearni reaktori bazirani na toriju, a ne uranu, na primjer, ne bi predstavljali rizik od taljenja ili proliferacije.
Atomsko doba je imalo jedno uspješno nasljeđe – flotu nosača zrakoplova i podmornica američke mornarice na nuklearni pogon. To su nuklearni adut Sjedinjenih Država do danas, ne samo da se mogu pokretati nuklearnom energijom, već u slučaju podmornica i dati ih za masovno uništenje ako se ukaže potreba.