Osmansko Carstvo bilo je široki politički i vojni entitet koji je nastao u kasnom srednjem vijeku i opstao u 20. stoljeću. Postignuća carstva uključuju izvrsnost u umjetnosti i kulturi, autokratski sjaj i veliki broj početnih vojnih pobjeda, te konačne poraze pred kraj njegove vladavine.
Osmanski Turci su za početak bili jedna mala država, jedan od nekolicine nasljednika Turaka Seldžuka, koji su uspjeli u Maloj Aziji u ranom srednjem vijeku. U 15. stoljeću Osmanlije su počele učvršćivati svoju vlast u Maloj Aziji. Jedno od prvih velikih postignuća carstva bilo je zauzimanje Konstantinopola 1453. godine. Ovu pobjedu mnogi svjetski povjesničari nazivaju monumentalnim postignućem, a ona je zasigurno signalizirala smrtni ton zapadne okupacije bivše prijestolnice Bizanta.
Sljedeće stoljeće doživio je uspon najpoznatijeg vladara Osmanskog Carstva, Sulejmana Veličanstvenog. Njegova duga vladavina bila je isprekidana nizom briljantnih pobjeda, dajući Osmanlijama kontrolu nad velikim dijelom Egipta i teritorija Balkana, uključujući Bosnu i Hercegovinu, Bugarsku, Mađarsku, Moldavu, Crnu Goru, Rumunjsku i Srbiju. Sulejman je bio taj koji je uspostavio pravosudni sustav koji je trajao do pada carstva. Tijekom njegove vladavine započela je i velika osmanska tradicija lijepe umjetnosti, arhitekture i književnosti. Sulejman je preimenovao Konstantinopol u Istanbul i stvorio neke od najljepših zgrada i slika na svijetu.
Sulejmanova vladavina, međutim, bila je vrhunac carstva. Nedugo nakon njegove smrti, osmanske snage su poražene u velikoj pomorskoj bitci kod Lepanta od strane kombiniranih španjolskih i venecijanskih snaga. Uslijedio je progresivan niz europskih pobjeda, neprestano cijepajući teritorij na sve manje i manje komade. Posebno problematičan udarac bio je gubitak Grčke početkom 19. stoljeća.
Egipat je također stekao neovisnost, kao i Mađarska, Moldava i veliki dio Srbije. Razni ratovi s Rusijom tijekom tog razdoblja uključivali su Krimski rat, u koji su bile uključene i druge velike europske sile. Bosna i Hercegovina je krajem 19. stoljeća napustila Osmansko Carstvo. Slijedili su ostatak balkanskih teritorija, da bi ih ubrzo nakon prijelaza sljedećeg stoljeća zahvatila Dualna monarhija Austro-Ugarske koja se širila.
Posljednji europski posjedi nestali su u balkanskim ratovima 1912-1913. Sljedeće godine počeo je Prvi svjetski rat. Tijekom ove borbe, Osmanlije su se pridružile središnjim silama Njemačke i Austro-Ugarske. Jedina svijetla točka za carstvo u ovom ratu bila je pobjeda u pohodu na Galipolje. Kada su Centralne sile poražene i rat je završio, Osmansko Carstvo je raspušteno. Nekada ponosno, ekspanzivno carstvo postalo je skup zasebnih zemalja, uključujući Tursku. Turska je naslijedila tradiciju carstva, ako ne i njen teritorij.