Nakon otkrića 1839. da audio impulsi mogu utjecati na aktivnost moždanih valova, binauralna meditacija je postala popularan alat za opuštanje. Tehnika se oslanja na dva različita audio toka koji se isporučuju korisniku, jedan stream na lijevo uho, a drugi na desno. Naziv je izveden iz prakse korištenja dvaju — bi — tokova slušnih ili zvučnih signala za pokretanje meditativnog stanja. Kako mozak nije u stanju precizno razlikovati dva audio zapisa, rezultirajuće iskustvo je stabilan, ritmičan ritam.
Binauralna meditacija koristi slušni medij poznat kao binauralni otkucaji. Jednostavno rečeno, ovi audio zapisi potiču mozak da uđe u jedno od četiri stanja frekvencije. Svako stanje frekvencije povezano je s onim što tijelo radi u određeno vrijeme, a poticanjem mozga da uđe u ta stanja, može se lakše pokrenuti meditativno stanje nego korištenjem uobičajenih tehnika meditacije. Stanja frekvencije mozga koja se mogu pokrenuti binauralnom meditacijom poznata su kao alfa, beta, delta i theta stanja.
Najčešća frekvencija na kojoj mozak radi je beta. Na ovoj frekvenciji, mozak se smatra budnim i aktivnim kao i tijekom budnih sati. Alfa stanje se javlja tijekom razdoblja opuštanja.
Iako ostaje dovoljno oprezan da reagira ako je potrebno, mozak i dalje može poduzeti radnje tijekom tog stanja. Alfa frekvencija je dovela do uobičajenog izraza alfa spavanja, koji se odnosi na ona vremena u kojima osoba obavlja neku aktivnost, a ipak se slabo sjeća da je to radila. Alfa san se najčešće može pojaviti tijekom monotonih aktivnosti koje se poduzimaju redovito i povremeno mogu rezultirati potencijalno opasnim situacijama, poput vožnje.
Većina sekvenci binauralne meditacije počet će dovođenjem mozga u alfa frekvenciju i napredovanjem u theta stanje. Theta frekvencija je ključno meditativno stanje jer je dominantna moždana frekvencija tijekom snova. U tom stanju ljudi tijekom meditacije mogu doživjeti halucinacije ili vizije. Konačna frekvencija je delta stanje, koje se javlja tijekom dubokog sna.
Da bi bio uspješan u binauralnoj meditaciji, pojedinac još uvijek mora ignorirati misaone obrasce i odvojiti se od prevladavajućih osjećaja kako bi ušao u meditativno stanje. Korištenje binauralnih otkucaja treba smatrati alatom za pomoć u postizanju meditacije. Mozak zapravo djeluje unutar sve četiri frekvencije istovremeno; jedno, a ponekad i dva stanja frekvencije bit će dominantna u bilo kojem trenutku. Binauralna meditacija potiče jednu frekvenciju da postane dominantnija od ostalih. Međutim, nakon što ritmički binauralni otkucaj završi, mozak će se automatski vratiti na prirodno doživljenu moždanu frekvenciju.