Također poznata kao subkortikalna leukoencefalopatija, Binswangerova bolest je vrsta demencije koja može uzrokovati promjene u pamćenju i spoznaji, kao i imati značajan utjecaj na raspoloženje. Stanje je prvi identificirao Otto Binswanger 1894. godine, a prvi put ga je opisao kao Binswangerovu bolest početkom 20. stoljeća. Budući da stanje jako nalikuje Alzheimerovoj bolesti, ponekad ga je teško dijagnosticirati.
Temeljni uzrok Binswangerove bolesti povezan je s razvojem lezija u bijeloj moždanoj tvari. Jedna od najranijih manifestacija bolesti je promjena u sposobnosti pamćenja informacija koje inače s velikom lakoćom dolaze do pojedinca. Kako se stanje pogoršava, gubitak pamćenja postaje sve izraženiji. Opće kognitivne sposobnosti pojedinca također se počinju pogoršavati, a česte su i nagle promjene raspoloženja.
S vremenom, sposobnost pojedinca da se slobodno kreće postaje smanjena. Nije neuobičajeno da se ljudi koji pate od Binswangerove bolesti počnu kretati mnogo sporije. Ramena se mogu početi spuštati. Saplitanje i padanje postaju sve češći. Kod nekih pacijenata mogu se početi javljati napadaji koji su slični epilepsiji, kao i nemogućnost kontrole mokraćnog mjehura.
Iako je teško dijagnosticirati prisutnost Binswangerove bolesti, nije nemoguće. Korištenjem CT skeniranja, kao i MRI, moguće je otkriti lezije u bijeloj moždanoj tvari. Testovi često mogu otkriti i prateće znakove stanja, kao što su povećane klijetke. Međutim, budući da Alzheimerova bolest također utječe na bijelu moždanu tvar, pomno promatranje rezultata testa ključno je za postavljanje točne dijagnoze.
Kada je riječ o liječenju Binswangerove bolesti, ne postoje poznati načini izliječenja ovog stanja. Umjesto toga, fokus je često na pronalaženju načina za liječenje i upravljanje specifičnim nizom simptoma koje pacijent manifestira. To može uključivati korištenje lijekova za rješavanje napada depresije i visokog ili niskog krvnog tlaka, kao i korištenje fizikalne terapije kako bi se vratilo određeno povjerenje u sposobnost kretanja. Ljudi koji pate od ovog stanja također mogu otkriti da korištenje štapa ili hodalice olakšava kretanje bez straha od pada.
Dok mnogi medicinski stručnjaci prepoznaju Binswangerovu bolest kao specifično fizičko stanje, drugi nisu tako sigurni. Sumnja proizlazi iz činjenice da je Otto Binswanger do svojih zaključaka došao na temelju rezultata makroskopskog pregleda mozga, bez pomoći dubljeg istraživanja. Iz tog razloga, neki zdravstveni stručnjaci skloni su misliti da se Binswangerova bolest točnije opisuje kao podskup Alzheimerove bolesti, a ne kao bolest sama po sebi.