Berlinski zid izgradila je Njemačka Demokratska Republika (DDR) 1961. godine u pokušaju da ogradi saveznički sektor Zapadnog Berlina, koji su okupirali Francuzi, Amerikanci i Britanci. Stajao je do 1989. godine, kada je pao zajedno s ostatkom željezne zavjese. Često se koristi kao primjer ekstremnog izolacionizma i bio je ozbiljan diplomatski udarac odnosima između sovjetskih zemalja i ostatka svijeta.
Nakon Drugog svjetskog rata, Njemačku je okupiralo Savezničko kontrolno vijeće dok se stabilizirala i obnovila. Kao dio okupacijskog aranžmana, Sovjetski Savez je dobio kontrolu nad sektorom Njemačke koji je postao poznat kao Istočna Njemačka, dok su nekomunističke sile kontrolirale Zapadnu Njemačku. Berlin, glavni grad Njemačke, nalazio se u istočnoj Njemačkoj, a sam grad također su podijelile velike sile.
Rascjep Berlina rezultirao je otokom usred mora Istočne Njemačke, što je činilo nelagodu svim stranama u situaciji. Istočni Nijemci bojali su se da bi zapadne sile mogle pokušati preuzeti ili osloboditi Istočnu Njemačku, dok su se zapadne sile bojale za građane i radnike stacionirane u Berlinu.
Pristup Berlinu je bio ograničen i prije, ponajviše 1948. godine kada je nekoliko zapadnih zemalja bilo prisiljeno organizirati Berlin Airlift, ambiciozan plan za dopremanje hrane i zaliha u zapadni Berlin. Brojni Istočni Nijemci vidjeli su Zapadni Berlin kao otok sigurnosti, a mnogi su prebjegli u Zapadni Berlin u potrazi za boljim životom. Istočni Nijemci shvatili su da gube kontrolu i građane, te su u malenim satima 13. kolovoza počeli graditi Berlinski zid, blokadu oko Zapadnog Berlina.
Berlinski zid zatvorio je istočnim Nijemcima pristup zapadnom Berlinu. Također je ljudima otežavalo izlazak iz Zapadnog Berlina uspostavljanjem niza kontrolnih točaka. Opsežni diplomatski pregovori okružili su Berlinski zid, a nekoliko poznatih političkih ličnosti, uključujući američkog predsjednika Kennedyja, govorilo je o Berlinskom zidu. Godine 1963. Kennedy je održao poznati govor, izražavajući solidarnost s narodom Zapadnog Berlina i navodeći da je Zapadni Berlin otok demokracije i slobode u moru komunizma.
Berlinski zid odnio je brojne živote, a prva smrt na zidu dogodila se 1961. kada je Ida Siekmann skočila kroz prozor treće etaže kako bi stigla u Zapadnu Njemačku. Godine 1989., s padom komunizma, građani s obje strane zida surađivali su kako bi ga srušili, otvorivši 192 ulice koje su bile zatvorene izgradnjom Berlinskog zida. Rušenje Berlinskog zida bio je monumentalan povijesni događaj i često se koristi kao simbol pada komunizma.