Hadejski eon odnosi se na najraniju geološku epohu povijesti Zemlje, od formiranja planeta prije oko 4.5 milijardi godina, do početka arhejskog razdoblja, prije 3.8 milijardi godina. Ime “Hadean eon” potječe od riječi Had, grčke riječi za pakao ili “neviđeno”. Uobičajeno se misli da je hadejski krajolik bio beživotno mjesto ispunjeno lavom, bombardirano meteoritima, ali neki znanstvenici vjeruju da je ova karakterizacija pomalo pretjerivanje i da je barem oko kraja hadskog eona Zemlja bila t pakleno kao što bi neki mogli pomisliti. Činjenica je da imamo relativno oskudne dokaze o uvjetima na Zemlji u to vrijeme, u odnosu na bilo koje drugo doba.
Početak Hadeanskog eona svakako je bio teško mjesto. Bilo je to kada je Zemlja bila ništa drugo nego zgusnuti dio akrecijskog diska koji je činio rani Sunčev sustav. Tijekom milijuna godina, ovaj zgusnuti dio počeo se skupljati međusobnom privlačenjem gravitacije, te je nastala primitivna proto-Zemlja. Tijekom razdoblja od stotina milijuna godina, do prije otprilike 4,100 milijuna godina, Zemlja je bila prilično vruća. Konvekcija i subdukcija uzburkale su površinu planeta, stvarajući pjenu magme na cijelom planetu. Teži elementi, poput željeza, olova i iridija, potonuli su duboko ispod površine planeta, tvoreći njegovu jezgru. Lakši elementi, kao što su plinovi, popeli su se na vrh u spektakularnim događajima ispuštanja plinova. Površina Zemlje bila je sastavljena od silikata, koji su plutali na vrhu mora magme. Negdje oko kasnog do srednjeg dijela hadeanskog eona, Zemlja se počela hladiti i stvaraju se obrisi kontinenata. Atmosferi je u ovom trenutku još nedostajalo kisika.
Važan događaj dogodio se rano u Hadeanskom eonu, prije oko 4.5 milijardi godina. Zemlja je tada bila znatno manja, sve dok na nju nije udarilo tijelo veličine Marsa poznato kao Theia. Taj je udar ispario ogroman dio kore i poslao mnogo kvadrilijuna tona materijala u svemir, koji je visio u obliku prstenova nekoliko milijuna godina, sve dok se ti prstenovi nisu kondenzirali u tijelo koje danas zovemo Mjesec.
Ubrzo nakon što se Zemlja ohladila, započeo je primitivni život, prije otprilike četiri milijarde godina. Zaista je izvanredno koliko su se brzo pojavile prve primitivne stanice nakon što se Zemlja ohladila. Postoje čak i neki površni dokazi, tragovi organskog ugljika u slojevima, koji sugeriraju da su se fotosintetski organizmi mogli pojaviti otprilike u to vrijeme, oko pola milijarde godina ranije nego što se mislilo. Međutim, potrebno je više dokaza da se to potvrdi.
Oko kraja Hadeanskog eona, Zemlja — i drugi planeti u unutarnjem Sunčevom sustavu — bili su podvrgnuti događaju od 300 milijuna godina zvanom Kasno teško bombardiranje. Tijekom tog vremena, broj udara asteroida i kometa uvelike se povećao. Znanstvenici nisu sigurni zašto. Vrijedi napomenuti da dok je kasno teško bombardiranje značilo znatno povećan broj udara u odnosu na ono što vidimo danas, vremenski interval između velikih udara još uvijek se može mjeriti stoljećima ili tisućljećima. Otprilike u to vrijeme život je morao funkcionirati u atmosferi CO2, oksidirajući anorganske materijale za energiju. Oko završetka Hadeanskog eona, primitivne prokariotske stanice razvile su glikozu, proces oksidacije organskih molekula koji je postavio temelj modernog života.