Vijetnamski rat bio je vojni sukob koji se prvenstveno vodio u Južnom Vijetnamu u godinama između 1959. i 1975. Bio je izvor mnogih oprečnih političkih i društvenih mišljenja, osobito u godinama koje su prethodile njegovom završetku. Vojno gledano, rat je bio rezultat pokušaja Sjevernog Vijetnama i Vijetkonga da svrgnu vladu Južnog Vijetnama.
Sukob je bio nastavak prvog rata u Indokini, koji je vođen kada su Vijetnamci tražili neovisnost od Francuske nakon Drugog svjetskog rata. Zemlja je podijeljena na dva dijela — sjeverni i južni — Ženevskim sporazumom 1954. U Vijetnamskom ratu, Demokratska Republika Sjeverni Vijetnam i njeni saveznici, Sovjetski Savez i Narodna Republika Kina, borili su se protiv Južnog Vijetnama, čiji su se saveznici bi uključivali Sjedinjene Države, Australiju, Južnu Koreju i Novi Zeland.
Sudjelovanje Sjedinjenih Država u Vijetnamu počelo je 1. studenog 1955., kada je predsjednik Eisenhower poslao Savjetodavnu skupinu za vojnu pomoć u Južni Vijetnam kako bi pomogao u obuci vojske Južnog Vijetnama. Godine 1956., kada se nisu uspjeli održati izbori koji su se u Vijetnamu trebali održati u skladu sa Ženevskom konferencijom, napetost je znatno porasla. Prosinac 1958. označio je prvu invaziju Sjevernog Vijetnama na Laos. Iako su Amerikanci već bili prisutni u sukobu u Vijetnamu, tek je 1962. predsjednik Kennedy potpisao Zakon o inozemnoj pomoći iz 1962., kojim je dodijeljena vojna pomoć zemljama koje su bile “na rubu komunističkog svijeta i pod izravnim napadom”.
Vijetkong je svoju prvu pobjedu u Vijetnamskom ratu ostvario u bici kod Ap Baca u siječnju 1963., nakon čega je uslijedilo svrgavanje Ngo Dinh Diema i sve manje stabilniji Južni Vijetnam. Godine 1964. predsjednik Lyndon Johnson imenovao je Williama Westmorelanda za zapovjednika američke vojske u Vijetnamu. Broj vojnih trupa povećao se sa otprilike 16,000 na preko 21,000, a predviđalo se da će se njihov broj popeti na preko 500,000. Smatralo se da je povećan broj vojnika izravni odgovor na napad Sjevernog Vijetnamaca na američke brodove u zaljevu Tonkin.
Do kraja 1965. godine američki vojnici dosegli su broj od 184,000 1966, a prva velika kopnena bitka u kojoj je sudjelovala američka vojska dogodila se u okviru operacije Starlite. Kao što se i očekivalo, do kraja 0.5. broj vojnika približavao se broju od 1 milijuna, što će se malo više popeti prije kraja rata. Broj odnesenih života u ratu premašio je milijun, a vjeruje se da je čak 4 milijuna. Sukob je službeno okončan nakon pada Saigona 30. travnja 1975., kada je glavni grad Južnog Vijetnama zauzela Vijetnamska narodna vojska. Danas je 30. travnja državni praznik koji se u Vijetnamu obilježava kao Dan ujedinjenja.