Biodinamičko vino je vino proizvedeno od grožđa uzgojenog po principima biodinamičke poljoprivrede. Biodinamičko vino može, na nekim mjestima, biti certificirano od strane organizacije, ali na mnogim drugim jednostavno je označeno od strane vinara. Iako neke vinarije kupuju biodinamičko grožđe i nebiodinamičko grožđe, te proizvode vina od oboje, općenito biodinamički proizvođač vina proizvodit će isključivo biodinamičko vino.
Teorija biodinamičke poljoprivrede uvelike se temelji na teorijama antropozofije koje je razvio Rudolph Steiner početkom 20. stoljeća. Osnovna premisa je promatrati vinograd kao dio holističkog sustava u kojem biljke i tlo čine samo dvije komponente. Sve, od insekata, preko drugih velikih životinja koje žive na kopnu, do vode, sunca, zvijezda i mjeseca, vidi se kao integralno povezano sa zdravljem vinograda i samog grožđa. Iz tog razloga, biodinamičko vino zahtijeva veliku pozornost koju treba posvetiti vinogradu i njegovom odnosu s ostatkom njegovog prirodnog okoliša.
Zbog mističnih komponenti biodinamičkih metoda proizvodnje vina, mnogi su otvoreni kritičari protiv te prakse. Mnogi ljudi tvrde da postoji mala ili nikakva razlika između biodinamičkog vina i vina koje je jednostavno organsko, te da su mistične komponente jednostavno toliko mahanje rukama. Drugi primjećuju da biodinamička proizvodnja vina zahtijeva tako intenzivnu količinu energije koju treba potrošiti na praćenje vinograda kako bi se prakse uskladile sa stvarima poput nebeskog poravnanja, da će vinar vjerojatno potrošiti više vremena i pažnje na svoj vinograd nego nebiodinamički vinar, što rezultira u kvalitetniji usjev.
Ipak, biodinamičko vino je nevjerojatno popularno u cijelom svijetu, a njegova je popularnost iznimno porasla tijekom posljednjih nekoliko godina. U svijetu postoji više od 450 srednjih i velikih vinarija koje proizvode biodinamičko vino, uključujući neke istaknute vinarije u glavnim regijama u Francuskoj, Kaliforniji, Italiji, Njemačkoj i Australiji. To uključuje poznate vinarije u Burgundiji, kao što su Domaine Leroy i Domaine Leflaive, te vinarije u Alsaceu poput Domaine Zind Humbrecht.
Mnogi specifični biodinamički pripravci koriste se u biodinamičkom vinogradu, od kojih se neki mogu činiti pomalo čudnima onima koji nisu upućeni u biodinamička načela. Korištenje kravljeg roga, primjerice, kao posude za držanje pripravaka koji se zakopavaju u zemlju nekima se čini čudnim i primitivnim. Zagovornici biodinamičkog vina, međutim, smatraju da takvi pripravci doprinose povećanju zdravlja i vitalnosti vinograda, a u konačnici i kvaliteti vina.
U biodinamičkom vinu koristi se devet glavnih pripravaka, od kojih su prva dva najvažnija. Pripravak 500, na primjer, sastoji se od kravljeg gnoja zakopanog u kravlji rog u tlu. Ovaj pripravak se zakopava na jesenski ekvinocij, a iskopava na proljetni ekvinocij, nakon čega se dodaje u usjev, gdje se kaže da povećava prisutnost korisnih mikroorganizama. Preparat 501, izrađen je od kvarcnog silicijevog dioksida u prahu, koji se ponovno zakopava u kravlji rog na šest mjeseci, a zatim iskopava i prska po usjevima kako bi se potaknuo rast. Teorija koja stoji iza ovoga je da kada sunčeva svjetlost udari silicij u prahu, on se lomi, jer kvarc djeluje kao prizma, koja potiče biljku da proizvodi više klorofila.