Biofeedback je veliko područje koje postoji od 1950-ih. To je metoda treninga koja uključuje praćenje različitih životnih znakova kao što su EEG, mišićna aktivnost, otkucaji srca i krvni tlak kao vodič za postizanje nekog cilja. Tehnika je namijenjena lakšem nadzoru nad vlastitim tijelom. Budući da je fiziološko stanje često povezano s stanjem duha, neposredno poznavanje određenih pokazatelja može nekome dati više informacija o tome koje misli također ima.
Postoje dva glavna pristupa biofeedbacku. Najčešći je kao neka vrsta treninga za osnaživanje, način da se postane bolja osoba s većom kontrolom nad sobom. Drugi je kao terapija za prevladavanje određenih bolesti ili bolesti. Kao i sva područja samopomoći, biofeedback ima svoje nadriliječnike. Postoje mnogi aspekti funkcioniranja tijela kojima ne možemo manipulirati svjesnom kontrolom, iako je područje funkcija kojima se može manipulirati veće nego što većina ljudi misli.
Najiznenađujući nalaz biofeedbacka je da su aspekti “autonomnog” živčanog sustava podložni svjesnoj kontroli. To je tijekom pokusa sa štakorima otkrio dr. James S. Gordon, istaknuti psiholog i neuroznanstvenik s Yalea. Natjerao je štakore da modificiraju razne živčane funkcije, od otkucaja srca do moždanih valova, selektivno ih nagrađujući izravnim poticanjem njihovih centara užitka.
Znanstveno je dokazano i replicirano da biofeedback može ozbiljno pomoći kod stanja kao što su inkontinencija, moždani udar i rehabilitacija leđne moždine, stres i upravljanje boli. Uređaji za biofeedback su češći nego što mislite – na primjer, čak i ogledala i kupaonska vaga su oblici biofeedbacka koji nam prenose informacije o našem izgledu ili težini. U tom smislu svi koriste biofeedback.
Ljudi se nadaju da će biofeedback biti koristan za liječenje anksioznosti, depresije, ovisnosti o drogama, glavobolje i drugih uobičajenih stanja. Drugi pak žele koristiti biofeedback uređaje kako bi se uzdigli do kontrole nad svojim tjelesnim funkcijama poput jogija. Pretpostavlja se da bi nam fMRI skeniranje mozga u stvarnom vremenu omogućilo da odmah primijetimo kada smo ljuti ili zbunjeni, što nas čini sklonijim razmišljanju o tome kako ta raspoloženja utječu na naše odluke i misli.