Biološka psihijatrija je vrsta psihijatrijske misli koja analizira mentalne poremećaje s kemijskog, neurološkog i fizičkog stajališta te u skladu s tim propisuje planove liječenja. Također poznat kao biopsihijatrija, ovaj pristup crpi mudrost iz različitih znanstvenih disciplina, uključujući biologiju, genetiku, neuroznanost i psihofarmakologiju. U epicentru biološke psihijatrije je namjera da se mentalna bolest shvati kao proizvod biološkog funkcioniranja živčanog sustava.
Korijeni biološke psihijatrije sežu do grčkog liječnika Hipokrata, koji je imao veliko zanimanje za biološke izvore mentalnih poremećaja, ali je Sigmund Freud proveo prve dubinske studije. Freud je proveo značajnu količinu vremena pokušavajući razumjeti mentalne konstrukcije i bolesti s neurološke razine, ali je na kraju usmjerio fokus na psihoanalizu. Tijekom sljedećeg stoljeća znanost će nastaviti tražiti biološke čimbenike, koje će pronaći, barem u određenoj mjeri, s pojavom antidepresiva i antipsihotika. Lijekovi poput imipramina i Thorazine®, koji su poticali biološke procese i zdrav kemijski rad, imali su dubok utjecaj na proučavanje odnosa živčanog sustava s mentalnim bolestima.
Većina istraživanja provedenih u području biološke psihijatrije usredotočena je na glavne klase mentalnih bolesti, prvenstveno na biologiju unipolarnog i bipolarnog poremećaja, shizofrenije i Alzheimerove bolesti. Biološki psihijatri koriste alate iz mnogih različitih znanstvenih područja kako bi bolje shvatili biološke komponente ovih bolesti. Snimanje mozga, lijekovi i planovi prehrane i vježbanja samo su neki od primjera dijagnostičkih alata koje koriste biološki psihijatri.
Psihoanaliza također igra ulogu u psihijatriji ponašanja. Različite škole psihoanalitičke misli – bihevioralna terapija, kognitivna terapija, geštalt terapija, grupna terapija i racionalno-emotivna terapija, da spomenemo samo neke – često se provode kako bi se steklo temeljitije razumijevanje stanja pacijenta. Psihoanaliza može dodatno rasvijetliti probleme u vezi s bolešću, a većina modernih teorija biološke psihijatrije podučava ovaj dvostruki pristup biološkom i psihodinamičkom.
Međutim, područje biološke psihijatrije nije bez svojih kritičara. Neki kažu da ne postoji pouzdana metoda testiranja za određivanje biološke osnove za mentalnu bolest. Nekoliko akademskih i znanstvenih publikacija podupire ovu tvrdnju; oni odbacuju ideju da bi mentalni poremećaji ili emocionalni poremećaji mogli imati čvrst korijen u pacijentovoj biološkoj strukturi. Čak je i RD Laing, poznati škotski psihijatar, bio sumnjičav prema biološkoj psihijatriji, navodeći da su dijagnostički procesi koji se koriste u identificiranju bioloških čimbenika kao uzroka mentalne bolesti pacijenta inherentno neispravni.