Biomonitoring je polje znanstvenog istraživanja koje analizira tkiva ljudi ili životinja kako bi se otkrila i izmjerila izloženost subjekta prirodnim i sintetičkim ili umjetnim kemikalijama. I prirodne i sintetičke kemikalije ostavljaju svoj utjecaj na tijelo na ovaj ili onaj način putem “markera”. Ti markeri mogu biti ili stvarna kemikalija koja ostaje u tjelesnim tkivima ili nusproizvodi njezine razgradnje.
Biomonitoring mjeri ono što ostaje u tjelesnim tkivima nakon izlaganja tim kemikalijama. Biomonitoring, međutim, ne utvrđuje kako su osoba ili životinja došle u kontakt s kemikalijom, kako su je unijele u tijelo, prije koliko je vremena došlo do izlaganja ili je li izlaganje kemikalijama zapravo štetno za tijelo. Znamo da prirodne i sintetičke, bezopasne i otrovne kemikalije ulaze u naše tlo, zrak i pitku vodu – ono što biomonitoring čini je da određuje koliko ih ulazi u naša tijela.
Studija biomonitoringa općenito se provodi u tri sljedeća koraka:
Odabire se skupina predmeta i njihovo područje.
Prikupljaju se uzorci tkiva ili tekućine.
Određuje se kemikalija koja se proučava, a zatim se analizira.
Tkiva za koja većina ljudi misli da bi znanstvenici prikupili za studiju biomonitoringa su krv, urin i majčino mlijeko, ali znanstvenici također koriste kosu, nokte, masnoću, kosti, pa čak i izbačeni zrak za provođenje studije biomonitoringa. Većina kemikalija se nalazi u tjelesnim tkivima u iznimno malim količinama. Znanstvenici mjere “opterećenje tijela”, ili razinu kemikalija koje se nalaze u tkivima, u dijelovima na milijun (ppm), dijelovima na milijardu (ppb) i dijelovima na trilijun (ppt).
Određene okolnosti utječu na “bioakumulaciju” ili “biomagnifikaciju”, slučajeve u kojima se kemikalije nalaze u znatno povećanim razinama. To se može dogoditi kada male životinje koje su bile izložene kemikalijama pojede veća životinja, a izloženost kemikalijama se povećava u lancu ishrane. Uvjeti okoliša kao što je vrijeme također mogu utjecati na razine određenih prirodnih kemikalija koje se ispuštaju u okoliš. Iako biomonitoring ne daje konačne informacije o tome kako se kemikalije unose, ili utječu li pozitivno ili štetno na tijelo, on je važna komponenta u proučavanju kako naš okoliš utječe na nas fizički.