Biopsihosocijalni pristup je način gledanja na liječenje pacijenata. Liječnici koji primjenjuju ovaj pogled na medicinu vide psihičko stanje pacijenta i socijalnu situaciju kao sastavni dio ukupnog zdravlja pojedinca. Čovjek po imenu George Engel razvio je biopsihosocijalnu teoriju medicine tijekom 1970-ih i općenito ju je vidio kao alternativu dominantnom biomedicinskom pristupu, koji je bio u potpunosti usmjeren na fizičke aspekte bolesti. U početku, njegova ideja nije dobila toliku podršku, ali s vremenom su neke od njegovih teorija stekle veće poštovanje. Biopsihosocijalni pristup općenito se ne smatra normom, ali mnoge su ideje utjecale na medicinu.
Studije tijekom godina pokazale su neke stvarne fiziološke posljedice kada je u pitanju mentalno stanje osobe. Prilično poznat primjer za to je ideja placebo efekta. Pacijentima se može reći da uzimaju lijek kada zapravo nisu, i mogli bi doživjeti određenu razinu olakšanja samo zato što vjeruju da je lijek stvaran. Druge studije su pokazale da sretni pacijenti brže zacjeljuju i imaju veće šanse za oporavak od onih koji su depresivni. Ovi dijelovi podataka općenito podupiru ideju koja stoji iza biopsihosocijalnog pristupa.
Drugi koncept koji favorizira širi pristup liječenju pacijenata je ideja da su ponašanja često izravno povezana s bolestima. Na primjer, ljudi često obolijevaju zbog nesposobnosti da se kontroliraju kada jedu ili koriste štetne tvari. To se može smatrati psihološkim problemom s izravnim fizičkim posljedicama. Liječnici koji slijede biopsihosocijalni pristup imaju tendenciju gledati na svaki aspekt pacijenta kao na važan ključ za cjelokupno zdravlje i često traže psihološke sklonosti koje bi mogle povećati vjerojatnost da će osoba biti bolesna.
Kada se ljudi razbole, ponekad im biopsihosocijalni pristup može pomoći da bolje podnose svoju bolest. Čak i ako liječenje psihičkog ili društvenog života pacijenta nema izravne fizičke posljedice, ono i dalje može igrati ulogu u cjelokupnom životnom iskustvu tog pacijenta i stoga utjecati na pacijentovu percepciju zdravlja. Na primjer, ako je pacijent depresivan zbog svoje bolesti i općenito je loše raspoložen, njegovi se fizički simptomi mogu poboljšati bez stvarnog mijenjanja njegovog ukupnog negativnog pogleda. Liječnik koji koristi biopsihosocijalni pristup vjerojatno bi to uzeo u obzir i mogao bi pomoći pacijentu davanjem savjetnika ili antidepresivima.