Bioraspoloživost je izraz koji koristi nekoliko grana znanstvenih studija kako bi opisali način na koji kemikalije apsorbiraju ljudi i druge životinje. Bioraspoloživost se nekoć strogo pripisivala farmakologiji, ali sada ima široku primjenu i u znanostima o okolišu. Ispitivanje bioraspoloživosti tvari u farmakološkim studijama pomaže u određivanju doza određenih lijekova. Mjerenje bioraspoloživosti lijeka, kada dospije u cirkulaciju u tijelu, opisuje aspekte poput upijanja i poluživota. Također može procijeniti isporuku lijekova.
Smatra se da intravenska primjena lijekova ima 100% bioraspoloživost jer ne prolaze kroz želudac. Odmah su u krvožilnom sustavu. Međutim, drugi lijekovi koji se daju u isto vrijeme mogu smanjiti učinke intravenske primjene i utjecati na njegovu bioraspoloživost.
Farmakologija također razlikuje apsolutnu bioraspoloživost i relativnu bioraspoloživost. Apsolutna bioraspoloživost je mjerenje lijeka nakon što prođe kroz crijeva i otpusti se u krvožilni sustav. Relativna biodostupnost je pojam koji se koristi za usporedbu različitih formulacija istog lijeka, na primjer naziv robne marke u odnosu na generički.
Neka istraživanja su otkrila da određeni generički pripravci po biodostupnosti nisu ekvivalentni verzijama lijekova s markom. Jedan primjer toga je lijek Synthroid, koji se obično prodaje u generičkom obliku kao tiroksidin. Mnogi pacijenti koji koriste nadomjesnu terapiju štitnjače smatraju da tiroksidin nije tako učinkovit kao Synthroid. Tehnički, dva bi lijeka trebala biti ekvivalentna, ali u studijama su uočene razlike u bioraspoloživosti dvaju oblika. To, međutim, ne mijenja većinu osiguranja za ovaj lijek. Općenito, i dalje ćete morati dodatno platiti za kupnju Synthroida.
Drugi čimbenici mogu utjecati na bioraspoloživost kada se lijekovi uzimaju oralno. Spori ili brzi metabolizam mogu promijeniti brzinu apsorpcije lijeka. Čimbenici izvan tijela, poput nepravilnog skladištenja lijekova, mogu dovesti do rezultata bioraspoloživosti nižih od očekivanih.
Bioraspoloživost, kada se koristi u znanostima o okolišu, procjenjuje stopu i količinu otrovnih tvari koje se mogu pojaviti u tijelu. Jedan primjer za to je nedavna zabrinutost zbog razine žive u ribi. Neke ribe sadrže visoke razine žive, otrova, koji može dovesti do teških bolesti kada se unose u velikim količinama. Ljudi koji jedu puno ribe mogu biti podložni trovanju živom. Nedavne preporuke američke FDA sugeriraju konzumaciju ribe bogate živom ne više od jednom tjedno.
Još jedna studija bioraspoloživosti koja je izazvala zabrinutost u vezi s našim odnosom prema okolišu je otkriće malih količina mlaznog goriva koje se izlučuje u ljudskom majčinom mlijeku. U ovom trenutku nitko nije sugerirao da majke prestanu dojiti svoju djecu, ali studija izaziva zabrinutost oko mnogih stvari koje uzimamo zdravo za gotovo, poput letenja avionima ili raketama, što zapravo može povećati rizik od zdravstvenih problema djece i odraslih.
Studije bioraspoloživosti također mogu usporediti životinjske ili biljne populacije s prisutnošću otrovnih kemikalija u okolišu. Zabrinjavajući je stupanj u kojem su te kemikalije prisutne u životinjama kada dođu u krvožilni sustav i kakve to moguće učinke može imati na životinjske populacije.
Na primjer, životinjske populacije, koje su kasnije konzumirali ljudi, konzumirale su biljne populacije prekrivene DDT-om. Neki učinci kod ljudi bili su porast određenih karcinoma i autoimunih poremećaja. Ljudi bi također mogli konzumirati DDT putem biljnog materijala, stvarajući slične probleme. Ove studije su rezultirale zabranom DDT-a, koji se nekada uobičajeno koristio kao pesticid.
Bioraspoloživost toksina u našem okolišu, kada se prouči, može značajno utjecati na kvalitetu našeg života i izbore. Ove studije su neprocjenjive jer nam mogu pomoći da svojoj ekologiji pristupimo s osjećajem odgovornosti i pogledom u budućnost.