Bioremedijacija je oblik čišćenja okoliša koji se oslanja na biološke organizme kao što su biljke, gljive i mikroorganizmi poput bakterija. Ljudi koriste ovu tehniku stoljećima, a krajem 20. stoljeća počela se širiti primjenjivati na niz ekoloških problema diljem svijeta. Primjer drevne bioremedijacije je korištenje biljaka za izvlačenje soli iz tla kako bi ono ponovno postalo obradivo, dok je klasični primjer moderne bioremedijacije uključivao korištenje korisnih bakterija za pomoć u čišćenju izlijevanja nafte Exxon-Valdez na Aljasci.
Ljudi često koriste izraz “fitoremedijacija” kako bi razgovarali o bioremedijaciji s biljkama i “mikoremedijacija” da bi raspravljali o situacijama u kojima se koriste gljive, rezervirajući “bioremedijaciju” za korištenje mikroorganizama kao što su bakterije, protozoe i tako dalje. U svim slučajevima, cilj je iskoristiti prirodne osobine organizma za rješavanje problema okoliša ili genetski konstruirati organizam koji se može nositi s ekološkom situacijom.
Mnoge bakterije razgrađuju toksine kao dio svojih normalnih metaboličkih procesa, čineći štetne tvari inertnima. Ova se osobina često koristi u situacijama kada su toksini otpušteni u velika područja, čineći ta područja u osnovi nemogućim za čišćenje ili zadržavanje. Kontaminirane rijeke, na primjer, mogu se očistiti pažljivo unesenim bakterijama. Bakterije će umrijeti kada se iscrpe zalihe toksina, jer će ponestati zaliha hrane, čime će spriječiti razvoj sekundarnog ekološkog problema.
Agencije za zaštitu okoliša mogu koristiti žive organizme na licu mjesta uz in situ bioremedijaciju, u kojoj se željeni organizmi pažljivo uvode u okoliš i prati njihov napredak dok se mjesto ne očisti, ili ih mogu koristiti izvan mjesta. Ex situ bioremedijacija koristi se za čišćenje kontaminiranih tla i drugih materijala koji su uklonjeni i izolirani tako da se mogu učiniti inertnima i sigurnima za rukovanje. Ova tehnika smanjuje nakupljanje toksina i opasnosti na odlagalištima i objektima za izolaciju, što ostavlja Zemlju čišću za buduće generacije.
Jedna od velikih prednosti bioremedijacije je ta što čisti problem bez stvaranja problema. Proces se može koristiti za liječenje novih i starih toksina, što ga čini korisnim u obuzdavanju novih problema, kao i sanaciji okoliša koja je osmišljena za rješavanje starih problema, poput onečišćenja iz tvornica koje datira desetljećima unatrag. Korišteni organizmi često su samostalni, izumiru nakon što je zadatak obavljen, a u slučaju genetski modificiranih organizama, istraživači mogu posebno dizajnirati organizme tako da će ih biti lako eliminirati iz okoliša nakon što odsluže svoju svrhu. .