Biserni luk (Allium cepa), koji se također naziva bojler, mali luk ili luk, malo je i okruglo povrće povezano s porilukom i lukom. Ova vrsta luka tvori grozdove sferičnih i bjelkastih lukovica koje se često kisele kada su promjera oko jedan inč (dva i pol cm) ili manje. Jestive lukovice također mogu biti crvene, smeđe ili žute boje i oštrog mirisa i blagog okusa. Ovaj luk se uzgaja diljem svijeta i koristi u američkoj, azijskoj i europskoj kuhinji.
Postoji više vrsta bisernog luka. Većina ih pripada vrsti Allium cepa, ali se nazivaju i prodaju prema mjestu gdje se uzgajaju. Neki prodani biserni luk samo su obične lukovice luka ubrane dok su još dovoljno male da izgledaju kao pravi biserni luk. Zasebna vrsta bisernog luka, Allium ampeloprasum, ima lukovicu formiranu od jednog lista i može se naći u Njemačkoj i Nizozemskoj. Druga sorta je cepollini ravnog oblika, uzgojen u Italiji, koji ima žućkasto meso i tanku kožu nalik papiru.
Uzgoj se sastoji u čvrstoj i gustoj sadnji sjemena, a zatim u berbi kada dosegnu željenu veličinu. Posađene su usko kako bi namjerno zaustavile njihov rast. U prosjeku, sjeme ukupne težine od 80 do 110 funti (36 do 50 kg) posađeno je na jednom hektaru (4,000 četvornih metara) zemlje. Biserni luk se može razmnožavati i sadnjom lukovica uzgojenih tijekom prethodne godine. Trebat će gotovo dvije godine da drvo bisernog luka proizvede lukovice dovoljno slatke za prodaju.
Tijekom berbe, biserni luk se podrezuje kako bi se odvojilo korijenje. Cijela gredica biljke se podiže, a zatim se lukovice prenose posebnim transporterima namijenjenim malim lukovima. Pohranjuju se na otvorenim prostorima ili hladnjačama u skladištima i slažu u plitke hrpe kako bi se smanjila vlaga koja će ubrzati propadanje. Kod kuće se mogu čuvati na sobnoj temperaturi neposredno prije kuhanja.
Biserni luk se obično kiseli i koristi kao začin i ukras za izradu koktel luka. Često se poslužuju kao prilog i mogu se dodati juhama, umacima i jelima poput sukotaša i omleta. Mala veličina i blag okus bisernog luka čini ga idealnim za pripremu slasti. Lukovicu je najbolje prokuhati, a zatim ohladiti ledenom vodom kako bi se lakše ogulila kožica.