Blagdan gladnih duhova, također poznat kao Festival gladnih duhova, drevni je tradicionalni sveti dan u Kini. Sam blagdan gladnih duhova održava se 14. dana sedmog lunarnog mjeseca, iako se svečanosti mogu održavati i prije i poslije, tijekom sedmog mjeseca, koji se ponekad naziva i Mjesec duhova.
Blagdan gladnih duhova prakticiraju na malo drugačije načine tradicionalni kineski narodni pristaše, taoisti i budisti. I taoisti i budisti tvrde da je festival izvorno bio njihov, ali postoje dokazi da je festival postojao unutar narodnih religija i da je kasnije ušao u taoizam i budizam.
Blagdan gladnih duhova oslanja se na vjerovanje u konstrukt štovanja predaka, u kojem se smatra da duhovi preminulih predaka, osobito starijih predaka, žive u svijetu izvan našeg u kojem imaju svoje potrebe i želje. Tijekom blagdana gladnih duhova, vrata pakla se otvaraju i duhovima je dopušteno da u potpunosti uđu u naš svijet, da sudjeluju u hrani i piću i da uzimaju prinose.
U budizmu je Blagdan gladnih duhova vezan uz Budin život, kao radosni dan. Na današnji dan, kako se kaže, Buddha je dao upute svojim učenicima o tome kako mogu pomoći u postizanju oslobođenja njegove majke, koja je ponovno rođena u carstvu pakla. Čineći to, mnogi su njegovi učenici postigli prosvjetljenje, a Buddha je bio sretan.
Također je vezan uz budizam kroz priču o redovniku Mahamaudgalyayani, koji je vidio da je njegov pokojni otac otišao u carstvo raja, ali je njegova pokojna majka otišla u carstvo pakla. Kada je Mahamaudgalyayana posjetio Buddhu i zamolio Gospodina Buddhu da mu pomogne osloboditi svoju majku, Lord Buddha mu je dao upute kako da joj da hranu, kako bi utažio njezinu glad. On je to i učinio i njegova se majka uspjela ponovno roditi kao pas, a na kraju, kroz druga dobra djela Mahamaudgalyayane, kao čovjek.
Postoje dva različita načina na koji ljudi tretiraju Blagdan gladnih duhova, slično kao i meksički sveti dan, Dan mrtvih. Neki ljudi to uzimaju kao vrijeme da poštuju i čuvaju uspomene na preminule pretke, te da im ponude hranu, piće i drugu robu koja će im donijeti sreću. Drugi na to gledaju kao na vrijeme za strah od mrtvih i darivanje kako bi se gladni duhovi spriječili da povrijede njih ili njihove voljene.
Mnoge ponude koje se održavaju tijekom Gozbe gladnih duhova vrše se putem papirnatih modela svega što se nudi. Neki Kinezi spaljuju pakleni novac, lažne papirnate novčanice, kako bi ih poslali mrtvim duhovima. Drugi spaljuju papirnate televizore, bicikle, radio uređaje i druge darove koji će pomoći duhovima da imaju bolji život s druge strane.
Festival traje petnaest dana nakon završetka Feste gladnih duhova, a tijekom tih petnaest dana smatra se da duhovi još uvijek mogu lutati carstvom smrtnika, uživajući u našim ponudama i istražujući. Na kraju festivala duhovi se vraćaju u svoja carstva, zadovoljni što ostaju pri svojim ponudama do sljedeće godine.