Opijatski blokator ili opijatski/opioidni antagonist je lijek koji smanjuje neke od učinaka opijata ili opioida, koji se često propisuju za ublažavanje boli. Upotreba ovog blokatora je raznolika i ponekad se daje za detoksikaciju osobama koje su ovisne o opioidima ili srodnim tvarima poput alkohola. Oni također igraju važnu ulogu u liječenju predoziranja opioidima.
Ovisnost o opijatima je izazovna i jedna od metoda za prestanak ovisnosti je korištenje blokatora opijata. To može umanjiti bilo kakvu psihološku korist ili “visoko” povezano s uzimanjem dodatnih opijata, a mnogim ljudima kratki tečaj opioidnih antagonista pomaže u prevladavanju ovisnosti o snažnim opioidima. Postoji nekoliko lijekova koji bi mogli djelovati u tom pogledu, pa čak i oni koji će izazvati bolest ako se koriste stvari poput alkohola. Oni mogu djelovati kao odvraćanje za one koji se oporavljaju od zlouporabe droga.
Dugogodišnje uvjerenje je da je glavna prednost blokatora u liječenju ovisnosti to što kada se daje s opioidom, bol više ne ublažava opioid, ali ovo je razumijevanje previše pojednostavljeno. Umjesto toga, antagonist može umanjiti nuspojave poput opijata “visokog”, ali bi zapravo mogao biti koristan u liječenju boli, bilo kada se propisuje s opijatima ili kada se koristi sam. Sve veći broj studija pokazuje da neki ljudi učinkovito suzbijaju bol uzimajući blokator opijata, bilo nakon što su jednom upotrijebili opioide ili ako ih nikada nisu koristili. U niskim dozama, ovi blokatori mogu djelovati ili s istodobno primijenjenim opioidom ili sami za povećanje analgetskih učinaka ili učinaka ublažavanja boli. Ovo pitanje zahtijeva dodatno proučavanje, a upotreba opioidnih antagonista za kontrolu boli i dalje se smatra off-label.
Jedna upotreba blokatora koja je definitivno odobrena je liječenje predoziranja. Ljudi koji su se predozirali bilo kojim opioidom izloženi su iznimno velikom riziku od smrtnosti jer opioidi mogu suzbiti disanje u iznimnoj mjeri. Intravenska primjena nekih opioidnih blokatora, posebice naloksona, prvi je korak u liječenju, budući da će se učinci uzetog opioida tada značajno smanjiti. Neki opioidni antagonisti također se koriste tijekom postupaka poput ultrabrze detoksikacije i pomažu u smanjenju svih učinaka koje bi opijati mogli nastaviti proizvoditi u tijelu, što može pomoći u okončanju ovisnosti.
Postoji niz neobilježenih upotreba za tipove blokatora opijata, a ove namjene mogu imati minimalno ili snažno istraživanje. Postoje neke studije koje povezuju poboljšanje simptoma autizma s određenim opioidnim antagonistima. Gore spomenuta upotreba kao pomoćna ili jedina terapija za ublažavanje boli je još jedan primjer. Takva se uporaba još uvijek općenito smatra eksperimentalnom, a propisivanje lijekova za uporabu izvan propisanog tipa obično se obeshrabruje, iako ljudi koji žele ublažiti bol mogu potražiti liječnike koji su voljni podržati odluke da isprobaju terapije opijatskim blokatorima koje još nisu dokazane.
Budući da postoji mnogo različitih blokatora opijata, nuspojave se razlikuju ovisno o osobi i kemijskom spoju. Ljudi bi željeli temeljito razgovarati o mogućim nuspojavama s liječnikom koji ga propisuje. Također postoje razlike u načinu na koji se ovi lijekovi mogu uzimati. Neki su dostupni oralno, a drugi se moraju primijeniti intravenozno jer je njihova oralna bioraspoloživost slaba.