Body-mind centering® je somatska terapijska metoda tjelesnog rada usmjerena na stvaranje svijesti i integracije između dodira, pokreta, disanja, glasa i misli. Razvila ga je Bonnie Bainbridge Cohen, plesačica, radna i neurorazvojna terapeutkinja, centriranje tijela i uma® kulminiralo je godinama proučavanja joge, Labanove analize pokreta i japanske metode katsugen poništavanja. Gospođa Cohen je također intenzivno radila s djecom koja su pretrpjela traumu mozga kako bi pomogla u reedukaciji kretanja. Početkom 1970-ih otvorila je The School for Body-Mind Centering® u Amherstu u Massachusettsu kako bi obučavala druge u svojim tehnikama. Danas se ovaj modalitet koristi u fizikalnoj i radnoj terapiji, psihoterapiji, atletici i ima mnoge druge primjene.
Body-mind centering® temelji se na dva primarna principa koji obuhvaćaju teoriju povezanosti tijela i uma. Prvo, smatra da je um središnji za funkcioniranje tijela za razliku od izoliranosti od njega. Drugo, um se može istraživati i komunicirati s njim kroz tijelo. Osim toga, centriranje tijela i uma® uključuje četiri područja koncentracije: tjelesni sustavi, razvojni pokret, reedukacija pokreta (ili retrattering) i izražavanje kroz pokret.
Prvi korak u prakticiranju centriranja tijela i uma® je proučavanje tjelesnih sustava, uključujući kožu, skeletni, živčani, mišićni i endokrini sustav. Tkivo i stanice koje čine svaki tjelesni sustav istražuju se kroz proces koji se naziva utjelovljenje. Najprije se tkivo proučava kroz predavanje i tekst, a zatim se prisjeća kroz slike. Sljedeći korak je somatizacija, koja uključuje svjesno kretanje kako bi se otkrilo “stanje duha” tkiva.
Terapeutski aspekt centriranja tijela i uma® dolazi u igru kada je koncentracija usredotočena na tkiva i stanice specifičnog tjelesnog sustava kako bi se izvršilo kretanje unutar tog sustava. To se postiže obraćanjem pažnje na misao koja se javlja i sklonost kretanju dok se koncentracija na to područje primjenjuje. Praktičar olakšava ovaj proces vodeći subjekt pojedinačno ili u grupi.
Proučavanje razvojnog kretanja uključuje prepoznavanje naučenih obrazaca kretanja i razvoj naknadnih obrazaca. To tvori tri “R” pokreta: reflekse, reakcije ispravljanja i ravnotežne reakcije. U kombinaciji, ovi obrasci pridonose osnovnim neurološkim obrascima iz kojih proizlazi kognitivna misao te fizička i emocionalna ravnoteža. Vjeruje se da pogrešno oblikovanje ili djelomični razvoj bilo kojeg od osnovnih neuroloških obrazaca može rezultirati oštećenjem percepcije misli ili pokreta.
Ponovna edukacija pokreta, ili dodir i preslikavanje, ima za cilj identificirati i podići frekvenciju vibracija i rezonanciju tkiva usmjeravanjem fokusa na to specifično područje. Pretpostavka je stimulirati tkivo unošenjem vibracija, otprilike na isti način na koji orkestar ugađa vibraciju vilice za podešavanje. Korištenjem ovog principa uvlačenja, pokret i veza uma u tkivima i stanicama postaju manje pod stresom i dostupni su za ponovno pripremanje.