Bolest bijele tvari je stanje koje uključuje bijelu tvar, materijal koji se nalazi između neurona u mozgu i leđnoj moždini. Bijela tvar uključuje živčana vlakna koja olakšavaju komunikaciju, zajedno s mijelinom, masnom ovojnicom koja prekriva živce. Široka obitelj stanja spada pod kišobran bolesti bijele tvari i različitog su stupnja ozbiljnosti i zabrinutosti. Neurolog može dati pacijentu preciznije informacije o određenoj dijagnozi.
Oštećenje bijele tvari može uzrokovati razne probleme, ovisno o mjestu oštećenja. Čest problem je gubitak provodljivosti signala između živaca. To može dovesti do stvari kao što su gubitak mišićnog tonusa, nedostatak koordinacije, poteškoće u balansiranju i loša kontrola mišića. Ljudi također mogu razviti simptome kao što su glavobolje, promjene ponašanja i poteškoće u stvaranju novih sjećanja.
Neke vrste ove bolesti su degenerativne, što dovodi do povećanja oštećenja tijekom vremena. U drugim slučajevima, šteta je rezultat jednog događaja i degeneracija neće dalje napredovati. Bolest je jasno vidljiva na medicinskim slikovnim studijama, ali je potrebno dodatno testiranje kako bi se saznalo više o tome zašto se događa i je li progresivne prirode ili ne. Kontrolni pregledi mogu se koristiti za praćenje napretka bolesti i za prepoznavanje zabrinjavajućih ili iznenadnih promjena koje bi mogle zahtijevati promjenu u tijeku liječenja.
Ponekad je oštećenje bijele tvari uzrokovano genetskim varijacijama. Neki ljudi ne proizvode dovoljno mijelina, razgrađuju tvar brže nego što bi trebali ili imaju metaboličke probleme koji dovode do bolesti bijele tvari. Autoimune bolesti također mogu doprinijeti razgradnji bijele tvari, kao u slučaju demijelinizirajuće bolesti poput multiple skleroze. Isto tako, ozljede glave, moždani udari i infekcije mogu dovesti do bolesti bijele tvari.
Nakon što se pacijentu dijagnosticira ovo stanje i provode se dodatni testovi kako bi se utvrdilo zašto je bijela tvar oštećena, liječnik može početi razvijati preporuke za liječenje. U nekim slučajevima liječenje možda neće biti potrebno jer je šteta možda bila jednokratna pojava. Drugi pacijenti će možda morati uzimati lijekove, provoditi fizikalnu terapiju i poduzeti druge korake za liječenje degenerativnih bolesti. Također je važno napraviti planove za budućnost, kako bi se pacijenti koji će gubiti moždanu funkciju i kontrolu mišića mogli unaprijed pripremiti za moguće situacije koje će se dogoditi kako bolest napreduje.