Bolnica za nahode je ustanova koja brine o napuštenoj, zlostavljanoj ili zanemarenoj djeci, a ponekad se naziva i sirotištem. “Nađice” obično se odnosi na dojenče koje su roditelji napustili, često ostavljeno na javnom mjestu, bez načina da sazna tko su roditelji. Iako se izraz “bolnica” obično opisuje kao organizacija koja pruža njegu bolesnima, u prošlosti se također koristio za označavanje mjesta koja su nudila hranu i sklonište siromašnima. U 2011. godini bolnica za pronalaženje može biti sirotište ili agencija u zajednici koja pruža usluge skrbi za djecu, uključujući posvajanje, udomiteljstvo i pomoć obitelji. Postoje neke bolnice za pronalaženje koje još uvijek postoje, ali većina je izbacila riječ bolnica iz svog imena.
Povijesno su mnoge bolnice za pronalaženje stvorene za spašavanje djece, od kojih neke i danas služe potrebama djece. London Foundling Hospital osnovao je filantrop Thomas Coram 1739. godine za brigu o napuštenoj dojenčadi pronađenoj na ulicama Londona. Godine 1869. sestra Mary Fitzgibbon i sestre milosrdnice osnovale su bolnicu za pronalaske u New Yorku kako bi se brinule o velikom broju napuštene dojenčadi nakon građanskog rata. Te organizacije i danas pružaju usluge za djecu pod različitim nazivima. Obje su tijekom godina promijenile fokus kako bi bolje služile potrebama današnje djece.
Mnoga od tih sirotišta osnovana su tijekom rata, gladi ili drugih vremena velikih društvenih prevrata koji su proizveli mnogo napuštene dojenčadi. U posebno teškim vremenima, nahode su ostavljali na željezničkim stanicama, na kućnim pragovima, a ponekad i na ulici. Bolnice za pronalaske nastale su iz goleme potrebe za skloništem ove djece. Mnoge su osnovali obični građani, časne sestre ili filantropi.
Iako su se društveni problemi s vremenom promijenili, diljem svijeta još uvijek ima djece koja su napuštena, zlostavljana ili beskućnica. Ako nisu napušteni, možda su rođeni u domovima ili četvrtima gdje su droge i nasilje uobičajeni. Bolnica za nahode može surađivati s vladinim agencijama, nuditi podršku samohranim majkama, udomiteljstvo, posvajanje i dnevnu skrb. Drugi se programi mogu usredotočiti na sprječavanje zlostavljanja djece, pružanje obrazovanja ili pružanje pomoći za medicinske, ekonomske i psihijatrijske potrebe djece.