Bombardiranje česticama je tehnika koja se može koristiti za uvođenje strane DNK u staničnu kulturu. Dostupno je nekoliko metoda bombardiranja česticama, od kojih većina uključuje korištenje “genskog pištolja”, uređaja koji je dizajniran da pouzdano i učinkovito dostavi čestice u staničnu kulturu. Ova tehnika se koristi u laboratorijima diljem svijeta u svrhu istraživanja i razvoja, uz korištenje specijalizirane opreme, od kojih je neka prilagođena specifičnim primjenama.
U bombardiranju česticama, čestice, često teških metala, koriste se za probijanje stanične stijenke. Ako su čestice obložene DNK, strana DNK će se uvesti u stanicu kroz pukotine u staničnoj stijenci. Ako su stanične stijenke suspendirane u otopini DNK, neke će čestice pokupiti dok se kreću kroz otopinu, tjerajući DNK u stanicu. U oba slučaja, strana DNK koja je prilagođena organizmu koji se istražuje u biti se ubrizgava u stanice.
Najranije primjene bombardiranja česticama bile su u razvoju transgenih usjeva. Koristeći ovu tehniku, istraživači bi mogli učiniti stvari poput uvođenja gena za otpornost na herbicide u stanične kulture koje će se kasnije koristiti za razvoj usjeva. Mogle bi se uvesti i druge genetske modifikacije. Postupno se upotreba tehnike proširila na kulture bakterija i životinjskih stanica, dok su istraživači rafinirali bombardiranje česticama.
Ova tehnika zahtijeva određenu finoću od strane tehničara koji je izvodi. Čestice moraju biti pažljivo odabrane i isporučene na kontroliran način. Cilj je uvesti čestice uz minimalno oštećenje stanica, kako bi se one oporavile nakon bombardiranja česticama i nastavile rasti i dijele se. Ako su stanice previše oštećene, odumrijet će. S druge strane, ako se bombardiranje česticama ne izvrši u potpunosti, neke od stanica u kulturi neće apsorbirati stranu DNK.
Istraživači također moraju biti sigurni da uvode odgovarajuću DNK u kulturu svojih ciljnih stanica. Ako lanci DNA koji se ubacuju nisu dobro usklađeni s organizmom, bombardiranje česticama može biti neuspjeh jer se ne mogu integrirati u organizam ili jer se pojavljuju greške. Za to je potrebno poznavanje genetike i poznavanje genoma organizma koji se proučava kako bi se potvrdilo da će DNK završiti tamo gdje je trebala i da će funkcionirati kako su namjeravali istraživači.