Kotacije obveznica jednostavno su trenutna kotirana cijena za danu obveznicu. Stvarna kotacija obveznice može se temeljiti na trenutnoj trgovačkoj vrijednosti predmetne obveznice ili se temeljiti na cijeni obveznice koja predviđa buduću vrijednost ili učinak obveznice. Određivanje cijene obveznice, međutim, malo je složenije od jednostavnog dobivanja proizvoljnih cijena obveznica. Zapravo, postoji nekoliko čimbenika koji će utjecati na konačni izračun kotacije obveznice kada se obveznica stavi na raspolaganje za prodaju.
Općenito, kotacija obveznice je predstavljena ili izražena u odnosu na postotak nominalne vrijednosti za obveznicu. Postotak nominalne vrijednosti će varirati, ovisno o prirodi obveznice. Za korporativne obveznice, uobičajeni postotak pariteta s prirastom izračunava se na 1/8. Uz korporativnu obveznicu, treba uzeti u obzir i državnu obveznicu. U slučaju državnih obveznica, uobičajeni postotak pariteta s prirastom izračunava se na 1/32.
Ulagači se oslanjaju na kvotu obveznice kako bi utvrdili je li odluka o ulaganju u obveznicu dobra ideja ili ne. Uz istraživanje stope povrata povezane s obveznicom, također je važno uzeti u obzir iznos početnog ulaganja. Uz početne troškove, bitni su i svi povezani troškovi koji se odnose na proces stjecanja obveznice, te kakvi su uvjeti povezani s ostvarenjem obećanog povrata obveznice. Općenito, to su sve informacije koje su uključene u dokumente koji daju konačnu ponudu obveznice.
Obveznice se obično smatraju relativno stabilnim ulaganjima gdje je jamstvo povrata ulaganja vrlo visoko. Ponuda obveznice postavlja temelj za procjenu ukupnih troškova povezanih s pothvatom, stupnja rizika koji je povezan sa stjecanjem obveznice, te informacije o predviđenoj isplati i rasporedu za ostvarivanje povrata.