Bonsai drvo nije posebna vrsta stabla, već svako drvo koje se uzgaja u minijaturi kako bi nalikovalo ostarjelom stablu. Što je bonsai stablo zrelije, to dobiva veću vrijednost. Doslovno se stotine vrsta drveća mogu uzgajati i trenirati da budu bonsai.
Bonsai (kost-uzdah) je japanski za stablo u loncu. Međutim, jednostavno stavljanje stabla u mali lonac ne čini ga bonsaijem. Uzgajivač mora posjedovati viziju i vještinu da trenira lišće stabla i vodi njegov oblik. To se postiže obrezivanjem korijena kako bi stablo ostalo malo, ožičenjem grana i korištenjem drugih tehnika kako bi bonsai stablo poprimilo izgled zrelog stabla u prirodi.
Bonsai također zahtijevaju posebnu njegu zbog male količine tla u kojoj rastu. Stabla ne mogu imati “mokre noge” pa se koristi posebna zemlja za bonsai koja se lakše suši od standardne zemlje za sobne biljke. Ali budući da ima tako malo tla, bonsai zahtijevaju česta mala zalijevanja. Mjerač vlage može se koristiti kako biste znali kada bonsai drvo zahtijeva vodu.
Bonsai se također moraju hraniti hranjivim tvarima u proljeće i jesen. Tri najvažnija hranjiva sastojka su dušik, fosforna kiselina i potaša, ali kelirano željezo je također dobra ideja. Može biti korisno mijenjati marke gnojiva jer svaka sadrži različite elemente u tragovima.
Stabla koja rastu u prirodi uživaju u vlazi koja nedostaje unutarnjem okruženju. Stoga se preporuča da se lonac za bonsai smjesti u plitku ladicu s vodom kojoj se može dopustiti da ispari kako bi se dodala vlaga u zrak koji okružuje stablo. U pladanj ispod lonca treba staviti ravnu stijenu ili kamenčiće kako bonsai ne bi sjedio u vodi. Opet, korijenje bonsai stabla ne smije biti vlažno.
Sunčeva svjetlost je potrebna za bonsai, osim u posebnim okolnostima, kao što je kada su upravo prošli opsežnu rezidbu ili presađivanje. Unutar kuće bit će potrebna južna, zapadna ili istočna ekspozicija kako bi stablo dobilo jako sunce. Ako ne može dobiti izravno sunce, trebali biste odabrati bonsai stablo koje može rasti na smanjenoj sunčevoj svjetlosti ili planirajte svoj bonsai staviti vani na nekoliko sati svaki dan.
Cilj bonsaija je postići željeni oblik uz balansiranje rasta iznad tla s rastom korijena. Proces oblikovanja počinje odmah dok je stablo vrlo mlado, a nastavlja se dok sazrijeva. Male izrasline mogu se odrezati oštrim škarama, ali veće grane trebaju konkavni rezač koji neće ostaviti vidljive ožiljke.
Neki ljudi koriste bakrenu žicu za treniranje svog bonsai stabla. Žica je pažljivo namotana oko grana u smjeru u kojem želite da rastu. Nakon što je grana omotana, jednom se savija u konačni položaj. Žica bi trebala biti pripijena bez ugriza u stablo. Šest do dvanaest mjeseci kasnije, prije nego što žica počne gristi koru, odsiječe se pri svakom zavoju ili svitku tako da ispadne. Odmotavanje žice bez rezanja oštetit će granu.
Neki popularni stilovi bonsaija uključuju: formalni i neformalni uspravni, kaskadni, vjetroviti, kosi i šumski, ali postoji bezbroj varijacija i mnogo više stilova. Zapravo jedina stvar koja ograničava bonsai stablo je vizija uzgajivača.
Bonsai je nastao u Kini za vrijeme dinastije Tang (618-907) i tada je bio poznat kao penjing što znači krajolik na poslužavniku. Rani bonsai bili su poznati po svojim kvrgavim deblima koje su podsjećale na zmajeve, ptice i druge životinje. Bonsai je uistinu bio umjetnost mašte prenijeta u stablo. Ovaj oblik bonsaija puno je drugačiji od oblika koji danas prakticiramo. Tijekom razdoblja poznatog kao Kamakura (1185-1333), bonsai je uveden u Japan gdje i dalje predstavlja most između čovječanstva, duše i prirode.
Bonsai je izazovan, ali isplativ hobi i umjetnost u kojoj može uživati svatko tko ima umjetničko oko, strpljenje i uvažavanje prirode.