Trening bosonoge je praksa treniranja za neki sport, često trčanje, bez nošenja obuće. Tipične atletske cipele pružaju veliku podlogu i potporu te izoliraju stopalo od osjećaja punog učinka mogućih štetnih pokreta. Zagovornici metode bosonoge tvrde, međutim, da ona zapravo sprječava ozljede jer je sportaš budniji na signale iz vlastitog tijela; zagovornici također drže da jača mišiće koji se nedovoljno koriste tijekom nošenja cipela. Preporuča se da oni koji žele isprobati ovu metodu prelaze postupno. Iako postoji nekoliko studija koje podupiru praksu bosonogog treninga, mnogi drugi stručnjaci ostaju neuvjereni.
Mnogi zagovornici metode bosonogog treninga inzistiraju da su moderne atletske cipele iznimno novi izum i da su ljudi zapravo evoluirali da trče bosih nogu. Tvrde da je amortizacija u atletskim cipelama pretjerana i sprječava tijelo da osjeti sve učinke, poput boli i nelagode, određenih pokreta koji bi zapravo mogli uzrokovati ozljede. Kruta struktura cipela također se okrivljuje za sprječavanje gibanja i savijanja stopala na način na koji bi trebalo, što može uzrokovati slabljenje određenih mišića, čineći ih tako ranjivijim na ozljede poput uganuća i istegnuća.
Nasuprot tome, bosonogi trening omogućuje sportašu da osjeti signale boli iz tijela kao odgovor na određene pokrete, kao što je uobičajena praksa da prvo udari petu. Sportaš tada može prilagoditi pokrete prirodnijim, nježnijim pokretima za koje je manja vjerojatnost da će uzrokovati ozljede, poput udaranja o tlo prednjim dijelom stopala. Prednji dio stopala je sposobniji za savijanje i apsorpciju udara, čime štiti tijelo od udarne sile koja je uobičajena kada peta udari prva. Idući bosonog, sportaš također može iskusiti cijeli raspon pokreta stopala, jačajući mišiće koji se rijetko koriste kada se nose cipele.
Za mnoge sportaše prijelaz na bosonoge treninge potrebno je postići postupno. Tijela se moraju prilagoditi drugačijem načinu kretanja, a mišićima treba vremena da ojačaju bez preopterećenja. Postoji nekoliko studija koje podupiru ovu praksu; rezultati pokazuju da sportaši doživljavaju mnogo manje štetnih utjecaja i udaraju o tlo s manjom snagom kada trče bosi nego kad nose cipele. Čini se da ove studije pokazuju da je praksa bosonogog treninga korisna. Drugi stručnjaci za fitness i dalje su skeptični i kažu da nedostatak zaštitne obuće zapravo može ostaviti sportaše izložene većem riziku od ozljeda.