Brainstorming je tehnika koja se koristi za iskorištavanje moći grupe da dođe do kreativnog rješenja problema. Zapravo postoji vrlo malo čvrstih dokaza da je to učinkovita tehnika za generativne ideje, bilo u smislu same količine, bilo u smislu više kvalitete. Ipak, ostaje vrlo popularan među poduzećima i kreativnim osobama.
Ovaj proces vjerojatno postoji već dugi niz godina, ali je tek 1930-ih postao populariziran objavljivanjem knjige koju je napisao Alex Osborn, izvršni direktor oglašavanja, pod nazivom Applied Imagination. Nakon knjige, tehnika je postala ugrađena u mnoge poslovne modele kao način da se dođe do golemih količina ideja, uz nadu da će iz te količine proizaći barem jedna ili dvije iznimno jake ideje. Tehnika je bila osobito popularna u svijetu oglašavanja, a odatle je probila put do drugih grupnih poslova.
Četiri su glavna načela u brainstormingu: prihvaćanje, količina, razmišljanje izvan okvira i kombinirano razmišljanje. Smatra se da svaki od njih potiče grupnu sinergiju koja će proizvesti ideje do kojih pojedinci ne bi došli samostalno. Posljednjih godina, kako je kritika procesa sve veća, počele su se pojavljivati neke alternativne teorije, ali uglavnom ovaj četverodijelni model ostaje dominantan.
Prihvaćanje ideja je kamen temeljac ovog procesa. Opća ideja je da se kritični proces stavlja na čekanje tijekom procesa razmišljanja. Nema glupih ideja tijekom sesije, dopuštajući ljudima da iznesu ideje koje bi im inače bilo neugodno ili oklijevali iznijeti. Članovi grupe mogu slobodno dodati svoja razmišljanja, ali važno je da budu u potpunosti pozitivna, uz svaku kritiku sačuvanu nakon same sesije.
Čista količina je još jedna ključna misao u ovoj tehnici. Budući da je jedan od primarnih ciljeva smisliti nešto inovativno, smatra se da se izgledi za postizanje tako izvanredne ideje povećavaju povećanjem izlaza ideja. Izreka količina rađa kvalitetu često se koristi za opisivanje ove ključne točke.
Razmišljanje izvan okvira također se vrlo potiče tijekom sesije razmišljanja. Često su najuspješnije ideje, posebice u marketingu, potpuno inovativne i neočekivane. Traganje za tim idejama je teže tradicionalnim metodama, jer se ideje vrlo rijetko mogu svesti na jednostavnu formulu. Poticanjem neobičnih ideja smatra se da je potencijal za postizanje novih dinamičkih koncepata veći nego inače.
Konačno, brainstorming se oslanja na grupnu dinamiku, u kojoj se ideje kombiniraju i poboljšavaju od strane drugih u skupini. Mišljenje je da se uzimanjem niza snažnih ideja može doći do uistinu izuzetne ideje. Izreka 1+1=3 često se koristi za ilustraciju ove ideje.
Obično sjednica ima predsjedavajućeg, koji postavlja osnovna pravila i predstavlja problem za koji se traže rješenja. Ideje tada generira grupa, te se ili odbacuju, poboljšavaju ili kombiniraju s drugim idejama. Konačni popis ideja zatim koristi kasnija grupa, bilo kao polazna točka za daljnje razmišljanje, ili kao popis s kojeg se prikupljaju ideje za konačnu provedbu.