Brbljanje je oblik komunikacije koji se nalazi u ranom usvajanju primarnog jezika u kojem dojenče stvara različite glasove riječi bez inherentnog značenja. Ovo vremensko razdoblje obično slijedi nakon gugutanja i pokazuje razvoj dojenčeta jer ono ili ona počinje tvoriti preciznije glasove riječi. U osnovi postoje dvije vrste brbljanja: reduplikativno, u kojem dojenče ponavlja isti zvuk, i raznobojno, u kojem se zvukovi mijenjaju tijekom jednog brbljanja. Ovo vremensko razdoblje za dojenče obično je praćeno razvojem riječi s određenim značenjima kako se stjecanje jezika nastavlja.
Iako je potpuna svrha brbljanja pomalo diskutabilna, većina lingvista smatra da ga djeca koriste kao način vježbanja i razvoja jezika. Dojenče obično počinje brbljati s otprilike 12 mjeseci, ponekad prije, a ponekad kasnije. Ovo slijedi fazu gugutanja kroz koju prolaze mnoga dojenčad, u kojoj ispuštaju čujne zvukove koji se često sastoje prvenstveno od samoglasnika i ne odgovaraju nužno zvukovima koji se koriste za građenje riječi. Međutim, kada dijete počne brbljati, zvukovi se razvijaju i uključuju suglasnike i druge zvukove koji se koriste u stvaranju govornog jezika.
U osnovi postoje dvije glavne vrste brbljanja, koje su podijeljene i temelje se na vrstama zvukova koje dojenče proizvodi. Reduplikativni oblik javlja se kada dojenče ispušta jedan zvuk koji se ponavlja kao što je “da-da-da-da” ili “la-la-la-la-la”, često u kratkim kratkim rafalima zvuka; mnoge rano izgovorene riječi kao što su “mama” i “tata” izgrađene su na lakoći s kojom dojenčad može proizvesti te zvukove. Raznoliko brbljanje javlja se kada dojenče proizvodi jednostavne zvukove koji se ne temelje na ponavljanju, poput “la-do-ma-ga-ba”. Iako se ovi zvukovi mogu rimovati ili izgledati slični, ovaj oblik pokazuje da dojenče radi na korištenju različitih zvukova riječi.
Brbljanje je važna faza jezičnog razvoja jer dojenčad pokazuje rano razumijevanje određenih jezičnih koncepata. Tijekom brbljanja, dojenčad često pokazuju različite vrste nagiba tijekom govora, podižući visinu i glasnoću glasa kroz niz zvukova. Dojenčad također može učiti i pokazivati ”skretanje” tijekom ove faze razvoja, što znači da bi roditelji i drugi trebali komunicirati s dojenčadi dok brbljaju kako bi pokazali kako se jezik koristi u razgovoru. Nakon ove faze u razvoju, dojenče često počinje tvoriti pojedinačne riječi, obično kratke riječi poput “gore” ili “molim”, a dijete će vjerojatno manje brbljati i češće koristiti formalne riječi kako se razvija.