Raspon rentabilnosti je raspon koji se usredotočuje na raspon koji se temelji na stopi inflacije između dva određena vremenska okvira. Ponekad se naziva inflacijskim rasponom rentabilnosti, fokus je na identificiranju promjena koje stopa inflacije ima na sposobnost izbjegavanja gubitka ulaganja od jednog datuma do drugog. To omogućuje ulagačima da bolje razumiju prednosti unovčavanja ulaganja u određenom vremenskom razdoblju, umjesto da ga odluče prodati ranije ili odgoditi prodaju toliko dugo da više nije moguće prodati imovinu barem za iznos izvornog ulaganja.
Da bi se razumjelo kako se određuje raspon rentabilnosti, potrebno je razumjeti što se podrazumijeva pod inflacijom rentabilnosti. To je u biti razlika između nominalnog prinosa povezanog s ulaganjem u odnosu na stvarni prinos. Drugim riječima, ova vrsta inflacije prati jesu li ulagači u mogućnosti generirati očekivane povrate od ulaganja nakon prilagodbe tog iznosa za inflaciju ili je konačni prinos manji. Identificiranje tih točaka može olakšati određivanje temelja između te dvije točke i lociranje točke koja služi kao rentabilnost.
Izračunavanje raspona rentabilnosti vrlo je važno za ulagače, jer služi kao sredstvo za saznanje koliko dugo treba zadržati imovinu prije nego što se trošak vlasništva nadoknadi prinosima. Na primjer, ulagač koji kupi obveznicu za manje od nominalne vrijednosti će htjeti projicirati kada bi bilo moguće prodati tu obveznicu i barem nadoknaditi kupovnu cijenu plus sve troškove povezane s dugovanjem obveznice. Na sličan način, rizični kapitalist će htjeti znati kada bi bilo moguće prodati svoj udjel u novoj tvrtki i barem nadoknaditi sve troškove vezane uz to ulaganje. Cilj identificiranja raspona je utvrditi kada se imovina može pozvati ili prodati i pritom izbjeći bilo kakvu vrstu gubitka.
Brojni čimbenici mogu utjecati na određivanje raspona rentabilnosti za ulaganje. Mora se izračunati iznos početnog ulaganja plus svi tekući troškovi. Na isti se način mora uzeti u obzir i učinak stečene imovine u smislu generiranja prihoda. Dopuštajući kretanje gospodarstva na tom putu, investitor može razmišljati u smislu stvarnog prinosa od aktivnosti i odrediti postoji li raspon ili raspon u kojem postoji šansa da se isplati, te kada se duž tog raspona javi poziv ili prodaja bi bila dobra ideja.