Bromovodična kiselina je vrsta bistre ili žućkaste tekućine koja sadrži bromovodik i vodu. Ova kiselina je stabilna u normalnim uvjetima i često se koristi u industriji za izradu izomera i polimera, kao i za reakcije hidratacije. Također se koristi u laboratorijima za znanstvene eksperimente. Općenito, bromovodičnu kiselinu oni koji s njom rade nazivaju bromovodikom ili HBr.
Molekula bromovodika sastoji se od atoma vodika vezanog na atom broma, oba elementa koja se nalaze u periodnom sustavu. Općenito postoji kao plin, ali se može potpuno otopiti u vodi kako bi se stvorila kiselina ili tvar s pH (dijelovi vodika) manjim od sedam. Što je kiselina jača to je tvar korozivnija i opasnija. Kiseline se mogu koristiti za neutralizaciju baza ili tvari s pH većim od 7. Bromovodična kiselina ima talište mnogo nižu od vodene, 14°F (-10°C), a njena točka vrelišta je viša, 251.6°F (122 °C).
Bromovodična kiselina se koristi u izomerizaciji, ili kemijskoj reakciji koja uzrokuje promjenu strukture molekula bez promjene njihovog molekularnog sastava, te polimerizaciji, ili reakciji koja povezuje niti molekula u duge lance. Izomerizacija je osobito važna za tvari poput goriva, što dokazi upućuju na bolje sagorevanje sa savijenom molekularnom strukturom, a ne ravnom. Polimerizacija se najčešće viđa u stvaranju plastike. Dodatno, bromovodična kiselina se može koristiti u reakcijama hidratacije za stvaranje određenih alkohola.
Međutim, glavna upotreba ove kiseline je proizvodnja anorganskih bromida. Anorganski bromidi se mogu naći u medicini, dezinficijensima i mogu se koristiti u naftnoj industriji. Također se često koriste u raznim pesticidima. Komercijalno proizveden proizvod, ova kiselina obično dolazi u bačvama i treba je čuvati na hladnim, suhim mjestima izvan sunca i blizu ničega što bi moglo djelovati kao oksidant i izazvati reakciju. Tekućina će potamniti ako je izložena svjetlu.
Jaka kiselina, bromovodična kiselina ima oštar miris i može nadražiti nos i pluća ako se udiše, te može uzrokovati peckanje i otežano disanje. Dugotrajno izlaganje može uzrokovati respiratorni iscjedak. Također, može uzrokovati iritaciju – ili čak opekline – na koži ako se dodirne, a dugotrajno izlaganje može dovesti do stanja kože koje se naziva dermatitis. Otrovan je ako se proguta. Prilikom rada s supstancom uvijek treba nositi zaštitne naočale i rukavice, a važna je i dobra ventilacija, posebice korištenje dimovodne nape pri radu u laboratoriju.