Bronhoalveolarno ispiranje je kirurški zahvat koji se koristi za dobivanje uzoraka tekućine od ispiranja iz sluznice dišnog trakta, posebno oko alveolarnog i bronhijalnog prostora. Bronhi su strukture u plućima koje djeluju kao prolaz za zrak koji ulazi i izlazi iz pluća. Alveole su male vrećice u plućima u kojima se odvija izmjena plinova. Liječnici obično provode ovaj postupak za dijagnosticiranje stanja pluća, uključujući infekcije, rak i plućne bolesti.
Zahvat se izvodi uz minimalnu invaziju na plućno tkivo i često je od pomoći liječnicima u potvrđivanju dijagnoze. Bronhoalveolarno ispiranje obično se provodi kako bi se provjerila prisutnost maligniteta ili krvarenja te potvrdila prisutnost oportunističkih mikroorganizama, poput gljivica, u bolesnika s problemima imunološkog sustava. Indiciran je i kod pacijenata na respiratorima ili aparatima za disanje za koje se sumnja da boluju od upale pluća, stanja koje karakterizira upala plućnog tkiva.
Pulmolozi, liječnici specijalizirani za plućne poremećaje, općenito su ti koji provode bronhoalveolarno ispiranje. Jedan od instrumenata koji se koristi tijekom zahvata je bronhoskop, koji je vitak, fleksibilan instrument nalik cijevi opremljen malom svjetiljkom i okularom. Često se koristi za pregled i pregled unutarnjih struktura u respiratornom traktu, kao što su dušnik i bronhi. Ostali instrumenti potrebni za bronhoalveolarno ispiranje su cijevi za usisavanje, vakuumski izvor i sterilna zamka za uzorke.
Elektrokardiogram (EKG), aparat za krvni tlak i pulsni oksimetar, instrument koji mjeri razinu kisika u krvi, obično se pričvršćuju na pacijenta radi kontinuiranog praćenja tijekom postupka. Nakon sedacije i primjene lokalne ili opće anestezije, bronhoskop se uvodi u usta ili nos pacijenta dok ne dođe do zahvaćenog pluća. Slana otopina se zatim ispire u područje pluća radi navodnjavanja alveola. Tekućine uzoraka se zatim usisavaju i skupljaju u sterilnu zamku za uzorke i šalju u laboratorij na analizu, s posebnom pažnjom na prisutnost mikroorganizama. Broj bijelih krvnih stanica u uzorku tekućine također se broji, kao i sadržaj proteina.
Nakon zahvata obično se radi RTG prsnog koša kako bi se utvrdilo stanje pluća pacijenta, jer usisavanje ponekad može uzrokovati ozljede stanica. Kako bi se spriječio rizik od aspiracije, pacijentima obično nije dopušteno uzimati ništa na usta dok se ne izazove normalan refleks usta. Također se redovito obavljaju pažljive i temeljite procjene respiratornog statusa pacijenta dok se ne oporavi.