Bruto dohodak odnosi se na sav prihod koji osoba zaradi prije nego što se porez izvuče iz njegove plaće. Razlikuje se od neto prihoda, što je iznos novca koji osoba može donijeti kući. Bruto dohodak koristi se u nekoliko važnih izračuna, kao što je određivanje maksimalnog prihvatljivog omjera duga i dohotka osobe kada se pojedinac pokušava kvalificirati za hipoteku.
U Sjedinjenim Državama i mnogim drugim zemljama ljudi su obvezni plaćati porez na dohodak na plaće. U SAD-u, na primjer, pojedinac mora platiti savezni porez na dohodak, državni porez na dohodak i u nekim slučajevima lokalni porez na dohodak. Također je dužan platiti poreze na socijalno osiguranje i Medicare do dijela svog prihoda; od 2010. godine, na primjer, pojedinci su dužni platiti 6 posto prihoda kao porez na socijalno osiguranje i još 1.5 posto u porezu na Medicare na prvih 106,000 američkih dolara (USD) prihoda.
Ovisno o poreznom razredu osobe, to može značiti da na kraju plaća do 42.5 posto svoje plaće u obliku poreza, pod pretpostavkom da je u 35. percentilnom poreznom razredu. Iako su mnogi pojedinci u nižem poreznom razredu, postotak i dalje može iznositi više od 25 posto ukupnog zarađenog novca. To znači da kada se osobi kaže da je zaposlena za posao koji plaća 40,000 USD godišnje, ona zapravo ne donosi kući 40,000 USD godišnje.
U tom primjeru, brojka od 40,000 USD godišnje je bruto prihod pojedinca. To je iznos koji poslodavac zapravo iz svog džepa plaća radniku. Budući da porezna uprava uzima svoje rezove, radnik ne prima puni iznos. Porezi se uzimaju izravno iz svake plaće koju primi, tako da je neto iznos koji donese kući – neto prihod – manji nego što bi bio da se porezi ne odbijaju.
Budući da je porezni sustav Sjedinjenih Američkih Država sustav plaćanja po vremenu, porezni odbici se skidaju sa svake plaće prije nego što ih zaposlenik uopće vidi. Dakle, iako većina ljudi svoje plaće navode kao bruto dohodak kada ih pitaju, najvažniji broj je neto prihod, budući da je to iznos novca koji zapravo vide u svojim čekovima i iznos koji zapravo moraju potrošiti na druge potrepštine. Za samozaposlene, s druge strane, sav novac isplaćuje se pojedincu; on zatim ispisuje ček za svoje poreze tromjesečno ili godišnje i može oduzeti iznos čeka koji je napisao kako bi odredio svoju neto dobit ili prihod.