Brzinomjer je uređaj u vozilu koji mjeri i prikazuje brzinu, a neophodan je u svrhu sigurnosti na cestama i autocestama diljem svijeta. Brzinomjer na automobilu, kamionu ili motociklu govori vozaču koliko se brzo vozilo kreće u bilo kojem trenutku trenutnim mjerenjem brzine na tlu. Uređaj je sada digitalan na mnogim vozilima i ima različite inkarnacije kao brzinomjer motocikla ili brzinomjer na biciklu.
Iako je brzinomjer postao standardan do kraja 20. stoljeća, uređaj nije bio potreban na vozilima ranih 1900-ih. Brzinomjer automobila postao je standard 1910. godine, još uvijek u povojima automobila, i od tada je glavni oslonac. Redovni mjerač brzine i brzinomjer motocikla održavaju snagu na nadzornoj ploči vozila i nalaze se nadomak vozača.
Mnogi od ovih uređaja smješteni su odmah iza upravljača vašeg automobila i mogu se očitati brzim pogledom s ceste. Neki su digitalni i mogu se čitati s dva ili tri broja koji odražavaju vašu brzinu; dok drugi zahtijevaju rotirajuću ruku poput sata. Na većini automobila, ruka se kreće od male brzine s lijeve strane prema većoj brzini s desne strane. Mnogi od ovih brzinomjera odražavaju brzine od nula milja na sat do čak 140 km na sat; dok se drugi zaustavljaju oko sigurne granice od 225 milja (90 km) na sat.
Izumio ga je 1888. hrvatski znanstvenik Josip Belušić i prvi nazvao brzinomjer, brzinomjer se viđao i na raznim drugim oblicima prijevoza. Digitalni brzinomjer na zrakoplovu naziva se indikator brzine, dok se onaj na brodu naziva pit log.
Brzinomjeri imaju toleranciju pogreške od oko 10% jer i automobil i uređaj stari. Uređaj se očitava pomoću fleksibilnog kabela koji je pričvršćen za mjenjač automobila, što pokazuje koliko se brzo vozilo kreće. Noviji elektronički brzinomjeri opremljeni su magnetima i senzorima polja na pogonskoj osovini kako bi vozaču dali brzinu vozila. Čak i na biciklima, brzinomjeri mjere vrijeme između okretaja kotača kako bi rekli vozaču koliko brzo idu.