Bubrežna tubularna acidoza je poremećaj karakteriziran neobično visokom razinom kiselosti u krvi. Javlja se kada bubrezi nisu u stanju ukloniti dovoljno kiseline iz tijela i izbaciti je mokraćom. Može rezultirati nekoliko različitih simptoma, uključujući kronični umor, bolove u mišićima, lupanje srca i loš rast u djece. Bez liječenja, bubrežna tubularna acidoza može dovesti do trajnog oštećenja bubrega i mogućeg zatajenja bubrega. Većina slučajeva bubrežne tubularne acidoze može se ispraviti lijekovima i suplementima dizajniranim da stabiliziraju razinu kiseline u krvi.
Postoji nekoliko različitih varijanti bubrežne tubularne acidoze klasificiranih prema dijelovima bubrežnih cijevi koje zahvaćaju i simptomima koje uzrokuju. Najčešći tip naziva se distalna acidoza, a odnosi se na problem s završnim dijelom tubula koji normalno luči kiselinu u mokraću. Mnogi slučajevi distalne acidoze su nasljedni, ali se bolest može pojaviti i kod osoba s anemijom srpastih stanica, cirozom jetre ili autoimunim poremećajem kao što je reumatoidni artritis ili lupus. Neravnoteža kiselina može sniziti razinu kalija u krvi i dovesti do simptoma nestabilnog otkucaja srca, slabosti mišića i bubrežnih kamenaca. Mala djeca mogu razviti rahitis i također ne mogu postići normalnu visinu i težinu.
Bubrežna tubularna acidoza također može nastati zbog problema s proksimalnim krajem tubula. Proksimalna acidoza povećava kiselost krvi jer se previše bazične tekućine filtrira iz krvi i izbacuje mokraćom. Poput distalne acidoze, bolest se može naslijediti ili nastati zbog nedostatka imunološkog sustava. Neki pacijenti koji primaju dugotrajnu kemoterapiju za liječenje raka razvijaju proksimalnu acidozu kao komplikaciju. Simptomi obično uključuju umor, promjene apetita i bolove u kostima i mišićima.
Liječnici koji sumnjaju na bubrežnu tubularnu acidozu mogu provesti niz dijagnostičkih testova kako bi saznali o težini, vrsti i uzrocima bolesti. Uzorci krvi i urina temeljito se pregledavaju kako bi se odredila njihova razina kiseline i kalija. Ako se sumnja na fizički defekt u bubregu, mogu se provesti slikovni testovi poput ultrazvuka.
I distalna i proksimalna bubrežna tubularna acidoza liječe se povećanjem unosa bazičnih kemikalija u bolesnika. Natrijev bikarbonat, aktivni sastojak sode bikarbone, najčešće je korišten dodatak. Osobe s acidozom možda će morati svakodnevno piti otopine sode bikarbone ili uzimati pilule bikarbone kako bi spriječile pogoršanje simptoma. Dodatak kalija također se može propisati ako je razina kalija u krvi opasno niska. Redovita tjelovježba i česti liječnički pregledi neophodni su kako bi se osiguralo da se problemi s kostima i bubrezima popravljaju liječenjem.